Poglavlje 69.
Ova glava zasnovana je na ***Mateju 24; ***Marku 13; ***Luki
21,5–38.
NA MASLINSKOJ GORI
Hristove reči sveštenicima i poglavarima: »Evo će vam
se ostaviti vaša kuća pusta« (***Matej 23,38), probudile su strah u njihovom srcu.
Činili su se ravnodušnima, ali stalno su razmišljali o značenju ovih reči. Izgledalo
je kao da im preti neka nevidljiva opasnost. Da li je moguće da će ovaj veličanstveni
Hram, koji je bio ponos celog naroda, uskoro postati gomilom ruševina? I učenici
su predosećali zlo i nespokojno su očekivali mnogo određeniji Isusov iskaz. Dok
su s Njim izlazili iz Hrama, skrenuli su Isusovu pažnju na njegovu postojanost i
lepotu. Kamenje Hrama bilo je od najčistih mramora, savršene bjeline, a neko od
njih izuzetne veličine. Deo zida odolio je opsadi Nabuhodonozorove vojske. savršeno
izgrađen izgledao je kao jedinstven kamen, ceo izvađen iz kamenoloma. Učenici nisu
mogli razumeti kako ti moćni zidovi mogu da budu porušeni.
Što je mogao misliti Odbačeni, dok je Njegova pažnja bila
usmeravana na veličanstvenost Hrama? Prizor pred Njim zaista je bio izuzetan, ali
On je s tugom rekao da sve to vidi. Zgrade su zaista veličanstvene. Vi pokazujete
na ove zidove kao da su potpuno neuništivi, ali čujte moje reči: doći će dan kad
»ne će ostati ovde ni kamen na kamenu koji se ne će razmetnuti.«
Hristove reči izgovorene su pred velikim brojem slušalaca,
ali kad je ostao sam i seo na Maslinskoj gori, prišli su Mu Petar, Jovan, Jakov
i Andrija i rekli: »Kaži nam kad će to biti? i kakav je znak tvojega dolaska i pošljetka
veka?« Isus svojim učenicima nije odgovorio odvajajući razorenje Jerusalima od velikog
dana svog dolaska. Združio je opise ova dva događaja. da je svojim učenicima otkrio
buduće događaje onako kao što ih je sam sagledavao, oni ne bi mogli podneti taj
prizor. U svojoj milosti prema njima združio je opise ove dve velike krize, prepuštajući
učenicima da sami odrede značenje. Kad je govorio o razorenju Jerusalima, Njegove
proročke reči dosezale su daleko iza ovoga događaja do konačnog uništenja u onaj
dan kad će Gospod ustati sa svog mesta da kazni svet za njegovo bezakonje, kad će
zemlja otkriti svoje krvi i neće više pokrivati pobijene svoje. Sve ovo izlaganje
upućeno je ne samo učenicima već i onima koji će živeti u poslednjim prizorima istorije
ove Zemlje.
Obraćajući se učenicima, Hristos je rekao: »Čuvajte se
da vas ko ne prevari. Jer će mnogi doći u ime moje govoreći: ja sam Hristos. I mnoge
će prevariti.« Pojaviće se mnoge lažne mesije, tvrdeći da čine čuda i izjavljujući
da je došlo vreme oslobođenja jevrejskog naroda, Oni će prevariti mnoge. Hristove
reči su se ispunile. Između Njegove smrti i opsade Jerusalima pojavile su se mnoge
lažne mesije. Međutim, ova opomena dana je i onima koji žive u ovom veku. Iste prevare
koje su činile pre razorenja Jerusalima, činile su se u toku vekova i opet će se
činiti.
»Čućete ratove i glasove o ratovima. Gledajte da se ne
uplašite; jer treba da to sve bude. Ali nije još tada pošljedak.« Pre razorenja
Jerusalima, ljudi su se borili za vrhovnu vlast. Carevi su ubijani. Oni, za koje
se pretpostavljalo da su najbliži prestolu, bili su ubijani. Bilo je ratova i glasova
o ratovima. »Jer treba da to sve bude«, rekao je Hristos, »ali (za jevrejski narod
kao narod još nije kraj) nije još tada pošljedak. Jer će ustati narod na narod i
carstvo na carstvo; i biće gladi i pomori, i zemlja će se tresti po svetu. A to
je sve početak stradanja.« Hristos je rekao da kad rabini vide ove znake, proglasiće
ih za Božji sud nad narodima zbog toga što Njegov izabrani narod drže u ropstvu.
Oni će izjaviti da su ovi znaci obeležja Mesijinog dolaska. Nemojte dozvoliti da
vas prevare; oni su početak Njegovih sudova. Ljudi su gledali samo ne sebe. Nisu
se pokajali i obratili da bi ih Ja iscelio. Znaci koje oni tumače kao obeležja njihovog
oslobođenja iz ropstva, znaci su njihovog uništenja.
»Tada će vas predati na muke, i pobiće vas, i svi će narodi
omrznuti na vas imena mojega radi. I tada će se mnogi sablazniti, i drug druga izdaće,
i omrznuće drug na druga.« Hrišćani su sve ovo pretrpeli. Očevi i majke izdavali
su svoju decu. Deca su izdavala svoje roditelje. Prijatelji su izručivali svoje
prijatelje Sinedrionu. Progonitelji su ostvarivali svoju nameru ubistvom Stefana,
Jakova i drugih hrišćana.
Preko svojih slugu Bog je pružio jevrejskom narodu poslednju
priliku za pokajanje. Otkrivao se preko svojih svedoka u njihovom hapšenju, suđenju
i zatvoru. Ipak, njihovi suci izricali su im smrtne presude. To su bili ljudi kojih
svet ne beše dostojan i time što su ih ubijali, Jevreji su iznova raspinjali Božjeg
Sina. Tako će to opet biti. Vlast će donositi zakone koji će ograničavati versku
slobodu. Prisvojiće pravo koje pripada samo Bogu. Smatraće da mogu vršiti pritisak
na savest, nad kojom samo Bog ima pravo. Upravo sada oni počinju; nastaviće sprovoditi
ovo delo sve dok ne stignu do granice preko koje ne mogu preći. Bog će posredovati
za svoj verni narod koji drži Zapovesti.
U svakoj prilici kad nastupi progonstvo, oni koji su očevici
donose odluke ili za Hrista ili protiv Njega. Oni koji polažu saučešće prema onima
koji su nepravedno osuđeni, pokazuju svoju privrženost Hristu. Drugi su pogođeni
zato što se načela istine neposredno kose s njihovim postupcima. Mnogi se spotiču
i padaju, odričući se vere koju su nekada zastupali. Oni koji otpadnu u vreme kušanja,
da bi sačuvali svoju sigurnost, lažno će svedočiti i izdavaće svoju braću. Hristos
je upozorio na ovo da ne bismo bili iznenađeni neshvatljivim, surovim postupkom
onih koji odbacuju svetlost.
Hristos je svojim učenicima dao znak o uništenju koje
će doći na Jerusalim i poučio ih kako da se spasu: »A kad vidite da Jerusalim opkoli
vojska onda znajte da se približilo vreme da opusti. Tada koji budu u Judeji neka
beže u gore, i koji budu u gradu neka izlaze na polje; i koji su na polju neka ne
ulaze u njega; jer su ovo dani osvete da se izvrši sve što je napisano.« Ova opomena
je dana da bude prihvaćena nakon četrdeset godina, prilikom razorenja Jerusalima.
Hrišćani su poslušali ovu opomenu i nijedan nije poginuo prilikom zauzimanja grada.
»Nego se molite Bogu da ne bude bežanj vaša u zimu ni
u subotu«, rekao je Hristos. On koji je načinio Subotu nije je ukinuo, prikovavši
je na krst. Subota nije ukinuta niti poništena Njegovom smrću. Četrdeset godina
nakon Njegovog raspeća ona je i dalje trebala da bude poštovana kao sveta. Četrdeset
godina učenici su trebali moliti da njihovo bežanje ne bude u dan subotni.
Od razorenja Jerusalima, Hristos je brzo prešao na jedan
veći događaj, na poslednju kariku u lancu istorije ove Zemlje, na dolazak Božjeg
Sina u veličanstvu i slavi. Između ova dva događaja, pred Hristovim očima jasno
se vide dugi vekovi tame, vekovi u kojima će Njegova crkva da bude obeležena krvlju,
suzama i samrtnim mukama. Njegovi učenici sada nisu mogli podneti posmatranje takvih
prizora i Isus ih je samo ukratko spomenuo. »Jer će biti nevolja velika«, rekao
je, »kakova nije bila od postanja sveta do sad niti će biti; i da se oni dani ne
skrate, niko ne bi ostao; ali izabranih radi skratiće se dani oni.« Tokom više od
hiljadu godina na Hristove sledbenike dolaziće takvo progonstvo kakvo svetu nije
nikada ranije bilo poznato. Milijuni Njegovih vernih svedoka biće ubijeni. Da se
Božja ruka nije ispružila da sačuva svoj narod, svi bi izginuli. »Ali izbranih radi«,
rekao je, »skratiće se dani oni.«
Rečima koje se ne mogu pogrešno razumeti naš Gospod sad
govori o svom drugom dolasku i upozorava na opasnosti koje će se zbiti pre Njegovog
dolaska na Zemlju. »Tako ako vam ko reče: evo ovde je Hristos; ili onde, ne verujte.
Jer će izići lažni kristi i lažni proroci, i pokazaće znake velike i čudesa da bi
prevarili, ako bude moguće i izbrane. Eto vam kazah napred. Ako vam dakle reku:
evo ga u pustinji, ne izlazite; evo ga u sobama, ne verujte. Jer kako munja izlazi
od istoka i pokazuje se do zapada, taki će biti dolazak sina čovečijega.« Kao jedan
od znakova razorenja Jerusalima Hristos je spomenuo: »Izići će mnogi lažni proroci
i prevariće mnoge.« Izašli su lažni proroci koji su prevarili narod i mnoge odveli
u pustinju. Opsenari i vračari, tvrdeći da imaju čudesnu silu, odvlačili su za sobom
narod u samoću planina. Međutim, ovo proročanstvo izgovoreno je i za poslednje dane.
Ovo je znak i drugog dolaska. Čak i danas lažni kristi i lažni proroci pokazuju
i čudesa da bi zaveli Njegove učenike. Zar ne čujemo uzvik: »Evo ga u pustinji«?
Zar nisu hiljade izašle u pustinju nadajući se da će naći Hrista? A zar se i danas
s hiljada skupova na kojima ljudi tvrde da održavaju vezu s duhovima umrlih, ne
čuje uzvik: »Evo ga u sobama?« To je upravo tvrdnja koju spiritizam ističe. Ali
što Hristos kaže? »Ne verujte. Jer kako što munja izlazi od istoka i pokazuje se
do zapada, taki će biti dolazak sina čovečijega.«
Spasitelj daje znake svog dolaska, a i više od toga. On
utvrđuje vreme kad će se pjaviti prvi od ovih znakova: »I odmah će po nevolji dana
tih sunce pomračati, i mesec svoju svetlost izgubiti, i zvezde s neba pasti, i sile
nebeske pokrenuti se. I tada će se pokazati znak sina čovečijega gde ide na oblacima
nebeskim sa silom i slavom velikom. I poslaće anđele svoje s velikim glasom trubnim;
i sabraće izbrane njegove od četiri vetram od kraja do kraja nebesa.«
Na kraju velikog papskog progonstva, izjavio je Hristos,
Sunce će se pomračiti i Mesec neće davati svoju svetlost. Nakon toga, zvezde će
padati s neba. A On kaže: »Od smokve naučite se priči; kad se već njene grane pomlade
i ulistaju, znate da je blizu ljeto. Tako i vi vidite sve ovo, znajte da je blizu
kod vrata.« (***Matej, 24,32.33)
Hristos je dao znake svog dolaska. On izjavljuje da mi
možemo znati kad je blizu, čak pred vratima. On govori o onima koji vide ove znake:
»Ovaj naraštaj ne će proći dok se ovo sve ne zbude.« Ovi znaci su se pokazali. Sada
sigurno znamo da je Gospodnji dolazak blizu. »Nebo i zemlja proći će«, kaže On,
»ali reči moje ne će proći.«
Hristos će doći s oblacima i velikom slavom. Mnoštvo sjajnih
anđela će Ga pratiti. On će doći da vaskrsne mrtve i preobrazi žive svete ljude
iz slave u slavu. On će doći da prihvati one koji su Ga voleli i koji su držali
Njegove zapovesti da ih uzme k sebi. Nije zaboravio na njih ni na svoje obećanje.
Karike obiteljskog lanca opet će se spojiti. Dok gledamo svoje preminule, možemo
razmišljati o jutru kad će odjeknuti Božja truba, »i mrtvi će ustati neraspadljivi,
i mi ćemo se pretvoriti.« (***1. Korinćanima 15,51) Još malo pa ćemo videti Kralja
u Njegovoj krasoti. Još malo i on će otrti sve suze s naših očiju. Još malo i On
će nas »postaviti prave pred slavom svojom u radosti.« (***Juda 24) Zbog toga je
dajući znake svog dolaska rekao: »A kad se počne ovo zbivati, gledajte i podignite
glave svoje, jer se približuje izbavljenje vaše.«
Međutim, dan i čas svog dolaska Hristos nije otkrio. On
je jasno kazao svojim učenicima da sam ne može objaviti dan i čas svog drugog pojavljivanja.
Da je imao slobodu da im ovo otkrije, zašto bi ih trebao bodriti da očuvaju stav
stalnog iščekivanja? Ima onih koji tvrde da znaju točan dan i čas Gospodnjeg dolaska.
Oni su vrlo ozbiljni u raspoređivanju događaja u budućnosti. Ali, Gospod ih je opomenuo
da napuste tlo koje zauzimaju. Tačno vreme drugog dolaska Sina čovečjega Božja je
tajna.
Hristos nastavlja opisujući stanje sveta prilikom Njegovog
dolaska: »Jer kako što je bilo u vreme Nojevo tako će biti i dolazak sina čovečijega.
Jer kako što pred potopom jedjahu i pijahu, ženjahu se i udavahu do onoga dana kad
Noje uđe u kovčeg, i ne osetiše dok ne dođe potop i odnese sve; tako će biti i dolazak
sina čovečijega.« Hristos ovde ne iznosi zemaljski milenijum, hiljadu godina, tokom
kojih svi treba da se pripreme za večnost. On nam govori da će, kad Sin čovečji
ponovo dođe, da bude kao što je bilo u Nojevo vreme.
Kako je bilo u Nojevo vreme! »I Gospod videći da je nevaljalstvo
ljudsko veliko na zemlji, i da su sve misli srca njihova svagda samo zle…« (***1.
Mojsijeva 6,5) Stanovnici predpotopnog sveta odvratili su se od Jahvea, odbijajući
da čine Njegovu svetu volju. Sledili su svoju grešnu maštu i izopačene zamisli.
Uništeni su zbog svog bezakonja, a i danas svet ide istim putem. On ne pokazuje
nikakve laskave znake hiljadgodišnje slave. Prestupnici Božjeg zakona zlom ispunjavaju
Zemlju. Njihove opklade, njihove konjske trke, njihovo kockanje, njihova raspusnost,
njihov razvratan život, njihove neukrotive strasti, brzo ispunjavaju svet nasiljem.
U proročanstvu o uništenju Jerusalima Hristos je rekao:
»I što će se bezakonje umnožiti, ohladnjeće ljubav mnogih. Ali koji pretrpi do kraja
blago njemu. I propovediće se ovo evanđelje o carstvu po svemu svetu za svedočanstvo
svim narodima. Veliko bezakonje onog vremena potpuno odgovara bezakonju u ovom naraštaju.
tako je to i s proročanstvom o propovedanju evanđelja. Pre pada Jerusalima, Pavle,
nadahnut Svetim Duhom, objavljuje da je evanđelje »propovedano svoj tvari pod nebom«.
(***Kološanima 1,23) Tako i sada, pre dolaska Sina čovečjega, večno evanđelje treba
da se propoveda »svakome plemenu i jeziku i koljenu i narodu«. (***Otkrivenje 14,6.14)
Bog »je postavio dan u koji će suditi vasionome svetu«. (***Dela 17,31) Hristos
nam govori kad će taj dan doći. On ne kaže da će se ceo svet obratiti, već da će
se propovedati »ovo evanđelje o carstvu po svemu svetu za svedočanstvo svim narodima.
I tada će doći pošljedak«. U našoj je moći da objavljivanjem evanđelja svetu ubrzamo
Gospodnji dolazak. Mi ne trebamo samo čekati već i ubrzati dolazak Božjeg dana (***2.
Petrova 3,12). Da je Hristova crkva izvršila svoj određeni rad kako joj je to Gospod
zapovedio, ceo svet bi dosad bio opomenut i Gospod Isus u sili i velikoj slavi došao
bi na našu Zemlju.
Kad je opisao znake svog dolaska, Hristos je rekao: »Tako
i vi kad vidite ovo da se zbiva, znajte da je blizu carstvo Božije.« Stražite dakle
jednako i molite se Bogu.« Bog je uvek opominjao ljude o sudovima koji će doći.
Oni koji su verovali Njegovoj vesti za svoje vreme i koji su vladali po svojoj veri,
poslušni Njegovim zapovestima, izbegli su osude koje su stigle neposlušne i neverne.
Reč je došla Noju: »Uđi u kovčeg ti i sav dom tvoj; jer te nađoh pravedna pred sobom.«
Noje je poslušao i bio spasen. Vest je došla Lotu: »Ustajte, idite iz mesta ovoga,
jer će sada zatrti Gospod grad ovaj.« (***1. Mojsijeva 7,1; 19,14) Lot se stavio
pod zaštitu nebeskih vesnika i bio spasen. Tako su i Hristovi učenici dobili opomenu
o razorenju Jerusalima. Oni koji su pazili na znak o nastupanju uništenja i sklonili
se iz grada, izbegli su uništenje. Tako je i nama sad dana opomena o Hristovom drugom
dolasku i o uništenju koje će doći na svet. Oni koji poslušaju upozorenje biće spaseni.
Zato što ne znamo tačno vreme Njegovog dolaska, dobili
smo nalog da stražimo. »Blago onim slugama koje nađe gospodar kad dođe a oni straže.«
(***Luka 12,37) Oni koji paze na Gospodnji dolazak ne čekaju uzalud. Očekivanje
Hristovog dolaska treba pokrenuti ljude da se boje Gospoda i da se boje Njegove
osude nad prestupom. Ono treba da ih probudi da znaju koliko je veliki greh odbiti
Njegovu ponudu milosti. Oni koji očekuju Gospoda čiste svoje duše poslušnošću istini.
Oni ujedinjuju budno straženje s ozbiljnim radom. Zato što znaju da je Gospod na
vratima, njihova revnost postaje delotvorna u saradnji s božanskim silama u radu
na spašavanju duša. To su verne i mudre sluge koje Gospodnjem domu daju »hranu na
obrok«. (***Luka 12,42) Oni objavljuju istinu koju je posebno moguće primeniti na
sadašnje vreme. Kao što su Enoh, Noje, Avram i Mojsije objavljivali istinu za svoje
vreme, tako će sada Hristove sluge uputiti posebnu opomenu svom naraštaju.
Međutim, Hristos opisuje i drugu grupu. »Ali ako zli sluga
u srcu svome kaže: ‚Moj gospodar neće doći zadugo’ i počne tući sudrugove te jesti
i piti s pijanicama, doći će gospodar njegov u dan kad ga ne očekuje i u čas koji
ne poznaje.« (Biblija »Stvarnost«)
Zli sluga govori u svom srcu: »Neće moj gospodar još zadugo
doći«. On ne kaže da Hristos neće doći. On se ne ruga misli o Njegovom drugom dolasku.
Međutim, u svom srcu, svojim postupcima i rečima objavljuje da Gospodnji dolazak
kasni. On iz umova drugih potiskuje osvedočenje da Gospod brzo dolazi. Njegov uticaj
vodi ljude k lažnom, bezbrižnom odlaganju. Oni su ohrabreni u svojoj svetovnosti
i neosetljivosti. Umom vladaju zemaljske strasti, izopačene misli. Zli sluga jede
i pije s pijanicama, sjedinjuje se sa svetom u traženju zadovoljstva. On tuče svoje
drugove sluge, optužujući i osuđujući one koji su verni svome Gospodaru. Meša se
sa svetom. Sličan se izjednačuje sa sličnima u prestupu. To je strašno izjednačavanje.
Sa svetom on je uhvaćen u zamku. »Doći će gospodar toga sluge… u čas kad ne misli,
i raseći će ga napola, i daće mu platu kao i licemerima.«
»Ako li ne uzastražiš, doći ću na tebe kao lupež, i ne
ćeš čuti u koji ću čas doći na tebe.« (***Otkrivenje 3,3) Hristov dolazak iznenadiće
lažne učitelje. Oni govore: »Mir je, i nema se šta bojati.« Kao i sveštenici i učitelji
pre pada Jerusalima, brinu se da crkva uživa zemaljsko blagostanje i slavu. Znake
vremena tumače proizvoljno. Ali što kaže reč Nadahnuća: »Onda će iznenada napasti
na njih pogibao.« (***1. Solunjanima 5,3) Dan Gospodnji doći će kao zamka na sve
koji žive na Zemlji, na sve koji od ovog sveta čine svoj dom. On će doći za njih
kao lupež koji se prikrada.
Svet, pun pobuna, pun bezbožnog zadovoljstva, spava, spava
u telesnoj sigurnosti. Ljudi odlažu Gospodnji dolazak. Smeju se opomenama. Gordo
se hvališu: »Sve stoji tako od početka stvorenja.« »I sjutra će biti kao danas,
i još mnogo više.« (***2. Petrova 3,4; ***Isaija 56,12) Još više ćemo uroniti u
ljubavi prema zadovoljstvu. Ali, Hristos kaže: »Evo idem kao lupež.« (***Otkrivenje
16,15) Upravo u vreme kad se svet s podsmehom pita: »Gde je obećanje dolaska njegova?«
znaci se ispunjavaju. Dok viču: »Mir je, i nema se šta bojati«, dolazi iznenadno
uništenje. Kad se rugač i onaj koji odbacuje istinu uzohole; kad se način poslovanja
u raznim delatnostima za sticanje novca sprovodi bez poštovanja načela; kad student
žudno teži za znanjem svega drugog samo ne Biblije, Hristos dolazi kao lupež.
Na ovom svetu sve je u pokretu. Znaci vremena su zlosutni.
Događaji koji dolaze već bacaju svoje senke. Božji Duh se povlači sa Zemlje i nesreća
sledi nesreću na moru i kopnu. Podižu se vihori, zemljotresi, požari, poplave i
ubistva na svakom koraku. Ko može da čita budućnost? Gde je sigurnost? Nema sigurnosti
ni u čemu što je ljudsko ili zemaljsko. Ljudi se brzo svrstavaju pod zastavu koju
su izabrali. Uzbuđeno čekaju, straže i rade za dolazak našeg Gospoda. Druga grupa
stupa u redove kojima upravlja veliki otpadnik. Malo njih srcem i dušom veruje da
moramo izbeći grob i zadobiti Nebo.
Kriza nam se postepeno prikrada. Sunce sija na nebu, putujući
svojom uobičajenom putanjom, a nebesa još uvek kazuju slavu Božju. Ljudi još uvek
jedu i piju, sade i zidaju, žene se i udaju. Trgovci još uvek kupuju i prodaju.
Ljudi se međusobno sukobljavaju u borbi za najviša mesta. Poklonici zadovoljstva
još uvek se tiskaju po pozorištima, na konjskim trkama i u kockarnicama. Svuda prevladava
najveće ushićenje, a čas probe brzo se završava i svaki slučaj ubrzo će biti odlučen
za večnost. Sotona vidi da je njegovo vreme kratko. On je pokrenuo sve svoje snage
kako bi ljude prevario, zaveo, zadržao u svojoj službi i zanio, dok se dan probe
ne završi i vrata milosti zauvek ne zatvore.
Reči opomene našega Gospoda s Maslinske gore svečano dopiru
kroz sve vekove do nas danas: »Ali se čuvajte da kako vaša srca ne otežaju žderanjem
i pijanstvom i brigama ovoga sveta, i da vam ovaj dan ne dođe iznenada.« »Stražite
dakle jednako i molite se Bogu da biste se udostojili uteći od svega što će se zbiti,
i stati pred sinom čovečijim.«