5. Poglavlje
Velika borba (The Conflict of the Ages Series)
Svedočanstva
Knjige o Hristu i spasenju
Autobiografska dela
Knjige saveta
Knjige o posvećenju
Članci u časopisima
Pisma i rukopisi
Indeksi materijala Ellen White
Godine 1907.
Elen Vajt je naglasila da će njeni spisi “neprekidno govoriti i njihovo delo osećaće
se sve dok bude vremena…i kad ne budem više živa, te reči koje sam primila od Gospoda
još uvek će biti žive i govoriti našem narodu”. (1 SM
55)
Posle gotovo
100 godina to mišljenje je potvrđeno kao potpuno ispravno. Zapravo, osim objavljenog
materijala iz pera Elen Vajt neprekidno raste. Stvaranje centara širom sveta za
istraživanje spisa Elen Vajt, njeni rukopisi, još više se proučavaju i usvajaju.
Naglo širenje
spisa Elen Vajt verovatno može da iznenadi početnika. Ovo poglavlje opisaće osnovne
kategorije njenih spisa, tako da zainteresovani za njih mogu imati uvid u njihovu
raznolikost. Takvo razumevanje ima više prednosti. Prvo, to će pomoći da pojedinci
da shvate kako se razni delovi njenog opusa odnose na celinu. Drugo, to će poslužiti
kao opšti vodič za traženje određene vrste materijala. I treće, to će pomoći istraživačima
– početnicima da sa određenim prioritetom počnu da čitaju spise Elen Vajt.
Najvažniji
deo u spisima Elen Vajt nalazi se između njenih objavljenih dela i onih koja u većini
još nisu bila objavljena u vreme njene smrti, a to su njena pisma i rukopisi. Provešćemo
određeno vreme s njenim objavljenim delima koja najprimerenije odražavaju njene
osnovne ideje. Poslednji deo ovog poglavlja baviće se njenim pismima i rukopisima.
Najvažnija
objavljena dela Elen Vajt su njene knjige. U vreme smrti imala je više od 20 objavljenih
knjiga. Od tog vremena broj se više nego učetvorostručio sa svim posthumno objavljenim
knjigama ili u vidu kompilacija iz njenih rukopisa, pisama i objavljenih spisa.
Primedba o razlici
između knjiga i naslovljenih kompilacija
U ovom slučaju
važno je zapaziti razliku između objavljenih knjiga Elen Vajt za vreme njenog života
i posthumnih kompilacija koje je izdala Zadužbina Vajt u skladu s njenom oporukom.
Postoji utisak da obe kategorije spadaju u
knjige, ali postoje i razlike koje treba prepoznati.
Glavne kompilacije
sadrže veliki broj kratkih odlomaka o određenom predmetu, a uzeti su iz već postojećih,
objavljenih dela kao i pisama Elen Vajt, neobjavljenih rukopisa, dnevnika i objavljenih
članaka i knjiga. Kompilator (saradnici Zadužbine Vajt za “službene” kompilacije)
pripremaju kratke odlomke po logičnom redu i grupama. Tako su ti odlomci u zadatoj
temi – kompilaciji obavezno uzeti iz svog literarnog i istorijskog konteksta. U
tome može da se krije potencijalna opasnost, jer kontekst obično pomaže čitaocu
da potpunije shvati piščevu nameru i celovito značenje. Zato se u se čini sve da
se smanji moguća šteta i osigura pristup kontekstu, izvornom tekstu za svaki odlomak,
koji je bio citiran u svim službenim kompilacijama objavljenim posle smrti sestre
Vajt.
Tematske kompilacije
imaju vrednost, jer nastoje da na jednom mestu prikažu sve najvažnije savete o određenom
predmetu. Međutim, i pored najboljih nastojanja kompilatora posthumno kompiliranje
je osetljiv posao u pogledu uravnoteženosti, kako je to mogla lično da uredi Elen
Vajt – da prikupi materijale ili oblikuje odlomke, napisane da se mogu oduprti ekstremnim
prilikama i tako sprečiti pogrešnu interpretaciju. Kompilatori – sastavljači ograničeni
su u svom poslu postojećim citatima i ne mogu da stvaraju novi materijal, koji bi
odgovorio na pitanja o predmetu o kome Elen Vajt nikada nije pisala.
Nasuprot tome,
Elen Vajt je bila neposredno uključena u izdavanje svojih knjiga koje su bile objavljene
tokom njenog života i nastojala je da predmete u njima obradi na uravnotežen način,
dajući im zaokruženu celinu, poštujući pri tome osnovna načela. Odabrani materijal
u njima prikazan je u literarnom (i često istorijskom) kontekstu.
Uz sve to,
mnoge između knjiga koje je napisala lično Elen Vajt, bile su uveliko sastavljenje
od njenih ranijih spisa, i prikazuju bolji i uravnoteženiji pristup predmetu, nego
posthumno objavljene kompilacije iz njenog opusa. To je zbog toga što je imala neposredni,
lični, konačni nadzor nad tim procesom i bila u mogućnosti da napiše dodatni materijal
ako je bilo potrebno. Tako su čitaoci mogli da čitaju dobro osmišljenu knjigu o
nekom predmetu pre nego što dođu do kompilirane teme o istom predmetu. Na primer,
nekoga zanima zdrav način življenja, koji je lepo obrađen u knjizi
Služba isceljenja, pre proučavanja knjige
Saveti o životu i ishrani. Čitalac takođe treba da ima na umu, kada
upotrebljava odlomke iz tematskih kompilacija, da je savet bio upućen određenim
ličnostima ili grupama, koje su imale određene probleme. Svaki čitalac nema sve
ove probleme i on ili ona možda će biti suočeni sa potpuno istom teškoćom kao prvi
primalac saveta. Zato je najbolje slediti opšte principe koji podrazumevaju savet
o datom predmetu umesto “srljati” s ovim ili onim odlomkom. Osim “službenih” kompilacija
koje je objavila Zadužbina Vajt, postoje brojne tematske kompilacije, koje su sa
posebnom namerom objavili pojedinci ili grupe, koji su osećali teret da moraju naglasiti
jednu ili drugu pojedinost i koji su verovali da će u tome biti uspešniji od sestre
Vajt, koja je osećala istu odgovornost ili dala isto objašnjenje. Ne samo da su
takve kompilacije sastavljene bez nadzora izazvale reakciju Zadužbine E. G. Vajt
kako bi zaštitili besprekorno orginalno značenje koje je ona dala, nego su često
pristrasno i netačno njima podupirali svoje poglede.
Nepotrebno
je reći, da dok sve tematske kompilacije treba čitati imajući na umu njihovu svrhu
i ograničenja, člake objavljene, od strane grupa, treba čitati vrlo oprezno. Tokom
svoje službe Elen Vajt je morala da se suprotstavlja “onima koji će”, kako je napisala,
“iz Svedočanstava odabrati najsnažnije odlomke i tada bez opisa uz tekst ili davanja
primedbe o okolnostima pod kojima su upozorenja nastala u svakom slučaju učiniti
nasilje nad tekstom. Tako oni u umovima ljudi stvaraju nezdrave utiske. Uvijek ima
onih koji su spremni da prihvate bilo šta od delova koje mogu upotrebiti da zavedu
ljude i navedu ih u iskušenje da se odvoje i koji… rade na tome da elemente svojih
osobina ugrade u reforme”. Takvi ljudi, primetila je “pre kod ljudi stvaraju gnušanje
nego obraćenje duša”. (3 SM
285.286)
Sredina između
knjiga i tematskih kompilacija Elen Vajt iz njenog materijala su dela slična sveskama
(9 tomova) Svedočanstava za crkvu i tri
sveske Odabranih svedočanstava. Ova dela
sadrže “dugo poglavlje” izbora (uvodnog
pregleda građe) i tako više pomažu boljem shvatanju konteksta nego što je to slučaj
sa tematskim kompilacijama. Zapravo, svega nekoliko dela Elen Vajt odgovaraju ovoj
srednjoj kategoriji. Takve sveske su
Temelji hrišćanskog vaspitanja ( Fundamentals of Christian Education
), Posvećen život (
The Sanctified Life
), i Vera i dela (
Faith and Works ), spominjemo
samo neke. Poglavlja u ovim delima u većini slučajeva načinjena su od celih članaka
ili propovedi umesto od crtica i delova saveta uzetih s raznih strana.
Velika borba (The
Conflict of the Ages Series)
Možda najvažnije knjige Elen Vajt čini niz
knjiga pod zejadničkim nazivom “Velika borba”.
Pet naslova prikazuje borbu između Boga i sotone, dobra i zla, od pobune na Nebu
pre stvaranja Adama i Eve pa sve do kraja hiljadugodišnjice.
Tih pet svezaka daje teološki okvir za sve što je Elen Vajt imala da kaže. Razumevanje tih velikih
tema je osnov za razumevanje ostalih njenih spisa. Zbog toga, svako je zainteresovan
za misao Elen Vajt, treba najpre da pročita tih pet knjiga. Prva knjiga u tom nizu
je Patrijarsi i proroci (1890). Ona opisuje
borbu između Boga i sotone od pobune na Nebu pa sve do vladavine cara Davida. Knjiga
Proroci i carevi (1917) počinje sa prikazom
Solomunove vladavine i doseže do kraja Starog zaveta.
Mnogi smatraju
Čežnju vekova (1898) treću knjigu, za
najbolje delo Elen Vajt. Knjiga obuhvata Isusov život. Priprema
Čežnje vekova bila je delo ljubavi, za koje je utrošena gotovo decenija.
Elen Vajt je napisala: “Bogu bi bilo drago da vidi knjigu
Čežnja vjekova u svakom domu.” (
CM 126) Pažljivo čitanje, uz molitvu,
predstavlja duhovno iskustvo koje u čitaocu potiče želju da postane kao Isus iz
Jevanđelja.
Dela apostola (1911) opisuju borbu između dobra i zla od knjige Dela apostolska
pa do Jovanovog otkrivenja. Posljednja knjiga u nizu je
Velika broba (1888; 1911) i opisuje borbu posle biblijskog razdoblja. Knjiga
počinje razorenjem Jerusalima, 70. godine posle Hrista, zatim opisuje razdoblje
crkvene istorije, završnicu s događajima prorečenim u Pismu, koji su povezani sa
Drugim Hristovim dolaskom. Posljednja poglavlja
Velike borbe opisuju milerizam (kao pokret) i adventizam sedmog dana koji
se pojavljuju u proročkoj istoriji.
Knjiga Velika borba je takmac knjizi Čežnji
vekova kao najvažnije delo Elen Vajt. Elen Vajt je kazala da je ovu knjigu
cenila “ više od zlata i srebra”. ( CM
128) Takođe je napisala “jedva čekam da vidim široko u opticaju tu knjigu više nego
bilo koju drugu, koju sam napisala; jer je u
Velikoj borbi poslednja vest opomene svetu data na tako poseban način kao
ni u kojoj drugoj mojoj knjizi”. (
CM 127)
Elen Vajt
je pripremila seriju Velika borba, imajući na umu adventističke i neadventističke
čitaoce. Želela je da se te knjige široko prodaju, da bi njena vest mogla da bude
predstavljena javnosti. Upotrebljene u proučavanju, zajedno sa Biblijom, ove knjige
mnoge su dovele bliže Bogu i boljem shvatanju Njegove reči. Od ove serije nema boljih
knjiga za upoznavanje Elen Vajt i njenog dela.
Serija sadrži
više od 3500 stranica. Ovaj opširni pristup gospođe Vajt borbi između Boga i sotone
u početku nije tematski bio tako planiran. Ona je najpre obradila temu velike borbe
u seriji od četiri male knjige, objavljene između 1858. i 1864. godine pod naslovom
Duhovni
darovi. Te sveske bile su vrlo široko rasprostranjene i objavljene kao serija
Duh proroštva u četiri toma, između 1870.
i 1884. godine.
Ali razvoj
prilika 1880. poveo je Elen Vajt da počne da preuređuje sveske
Duha proroštva u seriju Velika borba. Sredinom 1880. razvijen je novi pristup
širenju adventističkih knjiga. To je podrazumevalo razvoj kolporterskog sistema
prodaje adventističkih knjiga od vrata do vrata. Da bi zadovoljila tu potrebu Elen
Vajt je proširila opis teme Velike borbe
i preuredila upotrebu termina i tako ispunila potrebe šire čitalačke publike.
Sva tri seta
knjiga u delovima Velike borbe još uvek se štampaju. Svi oni objašnjavaju temu koju
je Elen Vajt objavila, a koja joj je prvi put bila otkrivena u viđenju oko 1848.
i ponovljena kroz prošireno viđenje u mestu Lovets Grov (
Lovett’s Grove ),
u državi Ohajo u proleće 1858. godine. Osim viđenja Elen Vajt je proučavala i Bibliju
i crkvenu istoriju s ciljem da osvetli
tok istorije sukoba između dobra i zla.
Pisanje stvarne
priče o velikoj borbi obuhvatilo je dugo razdoblje službe Elen Vajt.
To potvrđuju
i njena privatna pisma, članci, propovedi i neobjavljeni rukopisi. Upotrijebivši
ranije napisan materijal Elen Vajt i njeni literarni pomoćnici osigurali su polazište
za više od onog što je ona prvobitno nameravala da naglasi u seriji Velika borba.
Obim materijala koji je rastao u njenoj arhivi takođe je mnogo doprineo da se još
dublje i potpunije organizuje svako od ova tri područja u pisanju istorije sukoba.
Poslednja
sveska, zapazimo, posebno opisuje istoriju velike borbe u knjizi Istorija
otkupljenja (1947). Ona utire pristup Elen Vajt temi o velikoj borbi. Sav
materijal u knjizi Istorija otkupljenja
ranije je objavljen u knjigama Rani spisi,
Duh proroštva ili u časopisu
Znaci vremena. Ova knjiga je značajna po tome što precizno iznosi vrednost
ranih misli Elen Vajt u vezi sa tematikom
koja je od opšteg značaja za druge jezike.
Drugi uticajni
set knjiga koji je proistekao iz pera Elen Vajt jeste devet svezaka
Svedočanstava za crkvu. Ovaj niz knjiga obuhvata blizu 5000 stranica i ima
sasvim drugu namenu u odnosu na seriju Velika borba. Dok serija Velika borba opisuje
borbu koja se između dobra i zla odvija tokom istorije,
Svedočanstva sadrže pisma, članke, propovedi, zapise viđenja i uptstva koja
se odnose na prilike iz svakodnevnog života. I dok je serija Velika borba namenjena
i onima koji su u Crkvi, a i onima koji su izvan nje,
Svedočanstva su namenjena isključivo verništvu Hrišćanske adventističke
crkve.
Pisanje Svedočanstava započelo je 1855. godine kada
se među vodećim adventistima pojavilo pitanje kako objavljivati viđenja Elen Vajt.
Izglasali su, posle određene rasprave da ih među vernicima treba objaviti i rasprostraniti
u obliku traktata.
Tako je nastao
prvi objavljeni dokument od 16 stranica – Svedočanstva
za crkvu. Ovaj način objavljivanja viđenja i saveta Elen Vajt bio je tako
uspešan da se drugi traktat od 16 stranica Svedočanstava
pojavio 1856. U 1865. godini, ona je pripremila 10 takvih traktata. Osim što su
sadržali savete upućene Crkvi kao celini, imali su i posebne savete namenjene pojedincima,
jer je Elen Vajt zaključila da će uputstva jednoj osobi pomoći drugima u sličnim
okolnostima.
Vremenom,
ranije izdati traktati su ponestali. Međutim, kako je postojala potražnja za njima
Elen Vajt ih je sabrala i ponovno objavila, ali sada povezane i u još trajnijem
vidu 1864, 1871. i 1879. godine. Konačno 1883. Crkva je odlučila da trajno uobliči
sveske. Tako su Svedočanstva za crkvu,
sveske od 1-4, izašle iz štampe 1885. godine. Ponovno objavljivanje (sa nekim uredničkim
zahvatima) sa potpunim sadržajem Svjedočanstava
1-30, a to je obuhvatalo 2619 stranica, dalo je Crkvi potpunu kolekciju
Svedočanstava sve do 1881. godine i još 100 stranica autobiografskog sadržaja
od Elen Vajt od početka 1. sveske.
Te četiri
sveske podsećaju na standarde iz onog vremena. Njihovo označavanje stranica takođe
podseća na isto vreme, kao i stranice sadržaja za svaku svesku. Još uvek su zadržani
originalni brojevi Svedočanstava i za
svako datum prvog štampanja.
Delo Elen
Vajt seže daleko iza 1885. godine. Tako se 5. svezaka
Svedočanstava za crkvu pojavljuje 1889. godine. Ona je obuhvatila
Svedočanstva 31-33. Tada 1900. objavila je blizu 500 stranica
Svedočanstva 34 kao 6. svesku. Međutim, od tog vremena tok događaja u adventizmu uveliko
se promenio. Krhki pokret – početnik iz 1850. godine ušao je u ranu zrelost, i pored
više vernika, osnovao je i brojne ustanove. Osim toga, veliki doprinos objavljenih
saveta Elen Vajt različit po sadržaju, već je imao svoju primenu.
Ove promenjene
okolnosti doprinele su velikim promenama u pristupu sveskama od 6-9. Na primer,
Elen Vajt je zaključila da nema potrebe da ponavlja neki savet koji je već dat u
prethodnim sveskama. Brzo širenje njenih spisa tokom tih godina zahtevalo je mnogo
više truda oko izbora odgovarajućeg materijala. Sveske su sada bile još pažljivije
uređene i opremljene, tako da je sadržaj svake sveske donosio više tema nego hronološki
prikaz. Objavljivanjem 9. sveske, 1909. godine, završen je niz
Svedočanstava za crkvu.
Devet svezaka
Svedočanstava imaju neprocenjivu vrednost
za Crkvu. Dok je većina ljudi bila sklona da ih upotrebi kao priručnik, veći blagoslovi
čekali su one koji su ih čitali hronološki – kao celinu. Takvi čitaoci, osim što
imaju priličan uvid u vreme u savete u delu Elen Vajt takođe su mogli da osete ukus
adventističke istorije i njen razvoj tokom prvih šest decenija. Takvi čitaoci mogu
otkriti njihovu vrednost u crkvenoj istoriji u šest svezaka od Artura Vajta koji
je napisao biografiju o Elen Vajt u priručniku za reference i kontekstualizaciju,
dok čitaju Svedočanstva. Naredni korisni
izvor informacija o istorijskim temama je Enciklopedija
adventista sedmoga dana u dve sveske.
Adventisti
po celome svetu želeli su da imaju Svedočanstva
na svom maternjem jeziku, ali cena prevođenja i štampanja celokupnog materijala
čini ih nepristupačnim. Zato je učinjeno nekoliko pokušaja da se načini sažetak
iz devet svezaka, a da se ne izgubi osnovna celovitost sadržaja. Najuspešniji sažetak
načinjen je u tri sveske pod naslovom
Testimony Treasures
(1949).
Sličan sažetak
načinjen je pod naslovom Saveti za crkvu
(1991). Za razliku od
Testimony Treasures , ova sveska
ne obuhvata sažetak Svedočanstava. Zapravo,
Saveti za crkvu imaju cilj da u jednoj
knjizi sažmu glavne poruke koje se uspešno mogu prevesti na jezike naroda među kojima
imamo malo vernika čija su novčana sredstva ograničena. Ta sveska predstavlja osnovnu
misao Elen Vajt.
Naredni smer
razvoja Svedočanstava bila je knjiga
Odabrana svedočanstva u tri sveske izdate1958.
i 1980. godine. U njima Zadužbina Vajt donosi neke od najvažnijih saveta Elen Vajt,
koji su ranije bili nedostupni većini vernika Crkve.
Kao Svedočanstva, za razliku od formata tematskih
kompilacija, sveske Odabrana svedočanstva
predstavljaju glavninu izbora sa većim delom svog doslovnog nepovređenog konteksta,
tako da čitalac ima dvojaku korist: uvid u najveći deo ili svaki dokument umesto
kolekciju kratkih odlomaka iz različitih izvora . Sveske
Odabrana svedočanstva izdate
su da budu jedno od najkorisnijih i najvrednijih dela Elen Vajt, koja su objavljena
posle njene smrti.
Treća grupa
knjiga Elen Vajt predstavlja kao poseban predmet Hristovo učenje i spasenje kroz
Njega. Njeno najvažnije delo na ovom području je knjiga
Čežnja vekova, koju smo ukratko prikazali kada smo spominjali seriju Velika
borba. Materijal u Čežnji vekova prikazuje širi kontekst za druga dela, baveći se
Isusovim životom i učenjem.
Dva izvora,
dve knjige – Misli s gore blagoslova (1896) i Hristove očigledne pouke (1900) koristila
je Elen Vajt prilikom proučavanja i pisanja Čežnje
vekova. Prva opisuje Isusovo učenje u Propovedi na Gori, dok druga prikazuje
Njegove parabole.
Četiri klasična
dela na ovom području u knjigama Elen Vajt su:
Put Hristu (1892). Ova mala knjiga, prvi put je štampana u neadventističkoj
štampariji Fleming H. Revell . To je jedna od najboljih knjiga Elen
Vajt na temu o spasenju u Hristu. Nju svakako treba pročitati. Sa knjigama
Misli s Gore blagoslova i Hristove očigledne
pouke, Svedočanstva i knjigama
iz serije Velika borba, Put Hristu zauzima
središnje mesto u zbirci spisa Elen Vajt.
Sledeće dve
knjige Elen Vajt bave se temom spasenja: Posvećen
život i Vera i dela. Ove dve
knjige čine skup članaka i propovedi na odgovarajuću temu. Tako, umesto tematskog
izbora kompilacije, one predstavljaju taj predmet svojim kontekstom.
Poslednje
delo u ovom segmentu spisa Elen Vajt je kompilacija pod naslovom
Događaji poslednjih dana. Iako pojedinci ovu knjigu ne bi uključili u kategoriju
pod naslovom “Hristos i spasenje”, ona ipak pripada ovoj kategoriji knjiga, jer
opisuje i Drugi Kristov dolazak i konačno oslobođenje od greha.
Velika borba, naravno, daje širi kontekst za potpunije razumevanje knjige
Događaji poslednjih dana.
Najkompletnije
autobiografsko delo E. Vajt je Životni prikazi
Elen Vajt (1915) ( Life sketches
of Ellen White ). Ono obuhvata razdoblje
njenog života od detinjstva do smrti. Druga polovina te knjige može biti predstavljena
pre (opisana) kao biografija nego autobiografija. Dok su prva poglavlja (41 na broju)
bila napisana u prvom licu, dotle su K. K. Krajsler uz pomoć V. Vajta i D.E. Robinsona,
svi iz redova njenih bliskih saradnika, priredili poslednjih 20 poglavlja. Ta poglavlja
odnose se uglavnom na njene spise.
Ostali važni
autobiografski prikazi pojavljuju se u prvoj sveski
Svedočanstava, tj. u drugoj svesci Duhovnih
darova, i u knjizi Hrišćansko iskustvo i
učenje Elen Vajt (1922).
Knjiga Rani spisi (1882) je još jedna knjiga Elen
Vajt, koja obuhvata značajni obim autobiografskog materijala, iako neposredno ne
spada u autobiografsku vrstu. Ta knjiga donosi sadržiny njenog prvog viđenja i mnogo
informacija o njenom ranom iskustvu i misli.
Rani spisi doprinose potpunijem shvatanju teologije adventizma – svetkovatelja
Subote nakon 1844. godine.
Sada prelazimo
na dela Elen Vajt koja se bave opštim i specifičnim temama. Ove knjige sadrže glavninu
tematskih kompilacija u spisima Elen Vajt. Knjige saveta delimo u pet osnovnih kategorija:
(1) služba, (2) vaspitanje, (3) porodični život, (4) zdravlje i (5) izdavaštvo.
Ovih pet kategorija, obuhvata četiri glavne grane adventističkog rada u porodici.
U tim knjigama nalaze se mnogi saveti upućeni crkvenim ustanovama kao i saveti o
načinu življenja i o svakodnevnom hrišćanskom životu.
Čitatalac
će zapaziti dve vrste knjiga podeljenih u nekoliko savetodavnih kategorija: (1)
teme širokog misaonog spektra i (2) specifične tematske kompilacije. Kada se istražuje
ovo područje misli Elen Vajt tada je najbolje proučiti osnovno delo na tom području
(gde je to moguće) pre tematski užih kompilacija.
1. Knjige o službi propovedanja. Vodeće knjige na ovom
području su Evanđeoski radnici (1915)
i Svedočanstva za propovednike (1923).
Ova dva dela najbolje ističu vrednost, saveta Elen Vajt propovednicima i drugim
crkvenim radnicima.
Ostale knjige
Elen Vajt o službi propovedanja i o hrišćanskoj službi su:
Evangelizam, Upute za uspešnu hrišćansku
službu, Saveti delatnicima u subotnoj školi,
Saveti o pristavskoj službi i
Pastoralna služba.
2. Knjige o vaspitanju. Najznačajnija i najpotpunija knjiga u ovoj kategoriji je
knjiga pod naslovom Vaspitanje (1903). Ova knjiga spada u njene najbolje savetodavne
knjige. Dobro uravnotežen pristup vaspitanju, imajući u vidu veliku borbu između
dobra i zla, obuhvata široki pristup vaspitanju, koji se ne odnosi samo na razdoblje
školovanja nego na celi život.
Sledeće tri
knjige u ovoj kategoriji (Saveti roditeljima,
učiteljima i učenicima (1913), Temelji hrišćanskog
vaspitanja (1923) i Saveti o vaspitanju
(1968) kolekcija je materijala Elen Vajt koji je ona pre svoje smrti pripremila
za objavljivanje. Knjiga Temelji je skup
hronološkim redom ranije objavljenog niza članaka,
Saveti o vaspitanju sadrži potpuni izbor iz
Svedočanstava o vaspitanju i Saveti roditeljima,
učiteljima i učenicima u celosti je tematski uređen i sadrži veliki
deo materijala iz ranije neobjavljene građe.
3. Knjige o porodičnom životu. Za razliku od prve dve kategorije, na ovom području nema
vodeće knjige. Sve knjige uključene u područje porodičnog života tematske su kompilacije
kratkih odlomaka. Elen Vajt nikada nije napisala glavnu knjigu za područje porodičnog
života, ali je napisala obilje saveta za taj deo života.
Tri glavne
knjige na tom području su: Adventistički dom
– kod nas pod naslovom Temelji srećnog doma
(1952), Dečji vodič (1954) i
Poruka mladim hrišćanima (1930.). One su predstavnici osnovne misli Elen
Vajt na temu o porodičnom životu. Tim knjigama nedavno su pridodate i knjige
Saveti o polnom ponašanju, preljubi i razvodu (1989) i Penzionerske
godine (1990.).
Bliska porodičnom
životu je i knjiga Um, karakter i ličnost
(1977). Ovo delo, u kome Elen Vajt daje celovit pogled na život čoveka takođe daje
presek sa područja vaspitanja i zdravlja tj. bavi se predmetom u kategoriji pod
2 i 4.
4. Knjige o zdravlju. Vodeća knjiga na tom području je knjga
Služba iseljivanja (1905). Bavi se sličnim pristupom kao i Vaspitanje na
svom području. Služba isceljivanja je
jedina knjiga Elen Vajt koja se konkretno bavi temom o zdravlju. Dodatna vrednost
knjige Služba isceljivanja je u tome
što se bavi Isusovom službom isceljivanja.
Tematske kompilacije
sa područja zdravog načina življenja obuhvataju ove knjige:
Saveti o životu i ishrani (1938), Umerenost
(1949) i Saveti o zdravlju (1923). Poslednja
od ovih knjiga sadrži više opštih pristupa toj tematici, dok su prve dve više specifične
jer se bave pristupom ishrani i zloupotrebi hrane. Knjiga
Saveti o zdravlju takođe se razlikuje od ostala dva dela po tome što sadrži
delove koji se bave radom zdravstvenih radnika. Ove teme sa materijalom koji se
odnosi na adventističke ustanove takođe su predmet i u knjizi
Zdravstvena služba (1932.)
5.
Knjige o izdavaštvu. Poslednje područje knjiga – savetodavnih knjiga koje sadrže
određene savete, odnosi se na adventističko izdavaštvo. Kao i u literaturi sa područja
porodidčnog života ni ovo područje Elen Vajt nema specifične knjige na tu temu.
Sve knjige na tu temu su kompilacije.
Najbolja kompilacija
na temu o izdavaštvu je knjiga Izdavačka
služba (1983). Takođe postoje knjige
koje se odnose na tu temu, pod naslovom Saveti
piscima i urednicima (1946) i Kolporterska
služba (1953).
Svake godine
Crkva objavi knjigu od 365 čitanja za dnevno posvećenje. Prva knjiga Elen Vajt sa
tom namerom izdata je 1946. godine pod naslovom
Uticajna religija. Kompilatori su je pripremili koristeći objavljena dela,
ali kasnije knjige sadrže objavljene i odabrane materijale iz pisama i rukopisa.
Počevši sa
knjigom Moj život danas 1952. adventisti
su odtada iz pera Elen Vajt svake treće godine imali knjigu za dnevno posvećenje.
Tako postoji preko dvanaest knjiga Elen Vajt za dnevno posvećenje. Većina od njih
je već ugledala svetlost dana.
Tokom svoje
dugogodišnje službe Elen Vajt je objavila više od 5000 članaka u adventističkim
časopisima. Najveći broj tih članaka objavljen je u časopisima
Pregled i
Glasnik i Znaci vremena.
Tokom poslednje četvrtine njenog života, ti časopisi svake sedmice imali su članak
iz njenog pera.
Elen Vajt
je takođe objavljivala i u časopisima
kao što su Instruktor mladih,
Zdravstveni reformateor, Bilten Generalne
konferencije i u još nekolikko drugih. Mnogo godina ovi članci mogli
su se naći samo u nekoliko ustanova koje su imale komplete tih časopisa. Međutim,
to se promenilo.
Godine 1962.
Zaostavština Elene Vajt je štampala u faksimil formi sve članke objavljene u časopisima
Sadašnja istina, i
Pregled i Glasnik u šest velikih svezaka. Od tog vremena Zadužbina Vajt
učinila je dostupnim njene članke u Znacima vremena
(četiri toma) i u Instruktoru za mlade.
Ubrzo njeni članci iz časopisa koje je objavila u manjem izdanju takođe su se pojavili
u seriji pod naslovom Kolekcija izvorne periodike
Elen Vajt (Zbornik članaka Elen Vajt).
Obim literarne
produkcije Elen Vajt je zapanjujuća. Osim objavljenih dela postoji još oko 8000
pisama i rukopisa (većinom propovedi, svedočanstava različitim grupama i pojedincima
i dnevničkih materijala). Konačni broj kucanih stranica u ovoj kategoriji iznosi
oko 60 000. Nešto od ovog materijala objavljeno je u brojnim kompilacijama koje
su se pojavile tokom godina.
Zasada, velika
količina ovog materijala dostupna je samo u Centrima za istraživanje života i dela
Elen G. Vajt. Međutim, to ograničenje neće još dugo potrajati. Zaostavština Vajt
preduzela je korake da dosad neobjavljene materijale učini dostupnim objavljujući
sve one delove, koji su već bili dostupni javnosti za različite potrebe od vremena
smrti Elen Vajt. Prvi tom Objava rukopisa
izašao je iz štampe 1981. godine. Od tog vremena objavljen je 21 tom.
Elen G. Vajt 1888. godine Materijali
(u četiri toma 1987) i Propovedi i govori,
serija (započeta 1990), predstavlja napor da se sledeća dva područja pisama i rukopisa
Elen Vajt približe javnosti.
Stavljanje
celine pisama i rukopisa na CD-ROM je još značajnije od ovih publikacija, jer svi
koji raspolažu odgovarajućom kompjuterskom opremom iste mogu da iskoriste u svojoj
kući. Kada taj posao bude završen, materijali Elen Vajt biće još šire dostupni jasvnosti.
Indeksi materijala Ellen White
Godine 1962.
i 1963. izašla su iz štampe u tri toma
Comprehensive Index to the Writings of
Ellen G. White (Opsežni popis
spisa Elen G. Vajt). Ovo delo izvuklo je iz svih deset najvažnijih knjiga Elen Vajt
tri smernice: (1) biblijski indeks, (2) tematski indeks, i (3) indeks citata. Prve
dve kategorije su opsežne, dok treća obuhvata primere najšire upotrebljavanih odlomaka
Elen Vajt. Četvrti tom Opsežnog popisa,
pojavio se 1992. godine. To je popis knjiga koji je objavljen od 1958. godine.
Kao što se
moglo očekivati, popisivanje knjiga Elen Vajt bio je mnogo potpuniji nego članci
objavljeni u časopisima. Međutim, najvažniji iskorak učinjen je 1977. godine s knjigom
Predmetni indeks članaka Elen G. Vajt objavljenih
u časopisima. Ta knjiga “obuhvata” članke objavljene u
Pregledu i Glasniku i manje više članke objavljene u drugim časopisima.
Za one kojima
je potrebna dodatna pomoć, Zaostavština Vajt je pripremila još i druge korisne indekse
o životu i spisima Elen Vajt “pokrivaju” široku arhivsku građu koja se odnosi na
njeno delo. Ovi indeksi, mogu se koristiti samo u Centrima za istraživanje dela
i spisa Elen Vajt i njegovim isturenim odeljenjima.
Za one koji
imaju kompjutersku opremu, važeći indeksi naglo su zastareli. Sa svim njenim objavljenim
materijalom koji je već stavljen na CD-ROM, reč “istraživanje” cele građe ostvaruje
se samo pritiskom na dugme.
Kao i sve
drugo na ovome svetu, kompjuter je preobrazio način na koji će ljudi proučavati
o Elen Vajt. Pozitivna strana nove tehnologije je lak pristup. Ona omogućava da
sve više ljudi ne čita više spise Elen Vajt u dosadašnjem opštem konceptu, nego
će postati još delotvorniji u prikupljanju odlomaka u samom njihovom kontekstu.
Složene teme i uvidi do kojih se ne može lako doći pomoću kompjutera sve su više
zanemarivi. Tako era kompjutera u vezi sa spisima Elen Vajt suočava
čitaoca sa velikim blagoslovima, ali i mogućim opasnostima. Najbolji način
upotrebe kompjutera i indeksa podrazumeva i čitanje njenih spisa, a ne samo upotrebu
kao zamenu za čitanje.