Svetlost Istine>>
"A ko istinu čini ide k videlu" (Jovan 3:21) - Isus Hristos    

Čitate knjigu:

BIBLIJA I NAUKA

Čitate poglavlje:

ODNOS RELIGIJSKIH I SVETOVNIH INSTITUCIJA PREMA NAUCI I NAUČNICIMA

SADRŽAJ>>

 

<<Predhodno poglavlje 

Sledeće poglavlje>>

 

Protivnici religije obično insistiraju da su religijske institucije protiv nauke i naučnika. I kao poznati primer ističe se primer Galileja. Ateisti se obilato time koriste. I taj primer sa Galilejem je vrlo poučan, te ćemo sada pokušati da obradimo taj primer.  Ko je bio Galilej? On je živeo od 1564. do 1631.godine. Bio je značajan naučnik. On je otkrio mnogo stvari, recimo: pojedine satelite, Venerine mene, proporcionalni šestar koji omogućava da se precrtavaju planovi, sam je izgradio teleskope koji su uvećavali do 30 puta. Njima je    1610.godine otkrio četiri Jupiterova satelita. Ustanovio je da Venera prolazi kroz jednake faze kao Mesec. 1611.godine je u Rimu (gde je boravio na papin poziv), primetio sunčeve pege i pokazao ih meštanima. Prvo je hteo da studira medicinu, pa se predomislio i studirao je matematiku. (I Čarls Darvin je sturirao medicinu, pa se i on predomislio, pa je studirao teologiju.)   

U to vreme nije bila potencirana nauka. U teologiji je vladao uticaj Aristotela. Aristotel je bio 13.apostol u to vreme. Znamo da je Toma Akvinski "hristijanizirao" i krstio i Aristotela i njegovu nauku. Sve je to on preveo u hrišćanstvo. I onda je vladala Aristotelova slika sveta -metafizička slika sveta nepromenljivog neba.  

I zamislimo sada, Galileo otkrije nove zvezde. Galileo je čuo da je tamo neki iz Holandije usavršio sočiva, i Galileo je pravio prve dvoglede. Prvi njegov durbin je uvećavao oko tri puta. Posle ga je on usavršio, i njegov teleskop je mogao da uveća negde do oko 30 puta.  E sad, on je otkrio nove zvezde! Kakvo je to nepromenljivo nebo kad eto novih zvezda!? Značajno je to da je Galileo mislio da je otkrio sunčeve pege. On i jezuita Šajner su mislili da su otkrili sunčeve pege, ali su drugačije tumačili jedan od drugoga, jer Galileo je već bio prihvatio kopernikanski heliocentrični pogled u astronomiji. Ne samo da se nisu slagali u tumačenju sunčevih mrlja, već su se sporili oko prvenstva. A ni on ni Šajner nisu otkrili prvi sunčeve pege. Otkrio ih je Johan Fabricius. Ali, njih dvojica su se sukobili oko toga ko ima preimućstvo u otkriću sunčevih pega. Ovo nije beznačajan podatak. Tvrdi se da su u procesu pojedini Galilejevi suparnici, neprijatelji, iskoristili mogućnost za osvetu. 

  Vrh stranice  

I, otkrije Galileo početkom 17.veka Venerine mene. I te mene ne mogu nikako da se objasne geocentričnim sistemom. Jer, po geocentričnom sistemu Venera nikad ne bi mogla da bude potpuno mlada, ni potpuno puna. I onda je on napisao jednu knjigu. A bio je još u dobrim odnosima sa crkvom i sa budućim papom.  

I sada je trebao Galileo da piše jedno delo o geocentrizmu i heliocentrizmu. On je hteo da piše o plimi i oseki, gde bi dominiralo njegovo ubeđenje heliocentrizma. I sada, on piše tu knjigu, a unutra su ličnosti koje svoje ubeđenje i razloge za njih iznose kroz dijalog. U toj knjizi razgovaraju Sagredo, Salviati i Simplicio. Prvi je obrazovani građanin koji je spreman i otvoren da sluša argumente nauke, ali kritički okrenut prema novim saznanjima, drugi zastupa Galilejev, to jest Kopernikov stav, a treći sagovornik je geocentrista, zagovornik starog sistema, i njemu je Galileo dao ime Simplicio. Dakle, već je uvredio one koji su zagovarali stari sistem. U nekom slobodnijem prevodu Simplicio bi značilo "prostak". I treći sagovornik, naravno, bio je zagovornik heliocentrizma.  

Knjiga je izašla 1632.godine. Reakcije su bile žestoke. Stvarni razlozi nisu potpuno utvrđeni. Ono što je činjenica jeste, da su u "Dijalogu" geocentrična i heliocentrična slika neravnomerno predstavljene. Lako se primećuje da je pisac na Kopernikovoj strani, a da su shvatanja i argumenti Simplicija nalik njegovom imenu.  

I sada, da bude još veća nesreća (možda je ovo bila presudna greška), Galileo je u usta tog Simplicija stavio papine reči, jer se papa izjašnjavao o novim sistemima. A posebnu je oštroumnost u izlaganju dodelio zagovorniku novog sistema - heliocentrizma. Tako se mogao steći utisak da je Galilej pridodao Simpliciju papine crte kroz celu knjigu. Kasnije na suđenju, kad mu je stavljena primedba "zašto nije

uravnotežio argumente jednih i drugih", nego se videlo da je on naginjaoheliocentrizmu, Galileo je odgovorio da se tu radi samo o "prirodnom nastojanju pisca da se pokaže što oštroumnijim i veštijim u pronalaženju duhovitih razloga, čak i za pogrešne tvrdnje." Njegova knjiga je bila zabranjena. Inkvizicija ga je jednom pozvala u Rim na sud. On se nije odazvao. Tražio je odlaganje zbog starosti i kuge koja je tada harala zemljom. Drugi put, naravno, kad su mu oštrije pretnje uputili, morao je da dođe na sud.

  Vrh stranice  

 Galileo je došao, uplašio se za sebe. Video je da su inkvizitorima bili istanjeni živci. To je već bio period protiv reformacije. I dosta je njima bilo od Lutera i Kalvina, a sada se pojavio Kopernik i Galileo koji potkopavaju dogmu crkve. I, Galileo je morao da se odrekne svog stava ili će da okonča život. Onda je Galileo pristao da se odrekne i postojala je čitava ceremonija odricanja: ispred njega je bilo jevanđelje, i onda je on ovako rekao: "Ja, Galileo Galilej, u 70-toj godini života, imajući pred svojim očima sveto jevanđelje kojeg se dotičem svojim rukama, odričem se, proklinjem i mrzim grešku i jeres kretanja Zemlje."  

A onda je navodno rekao: "Ipak se okreće." Ne može da se dokaže da je on to zaista rekao. Đordano Bruno je završio na lomači. On se nije odrekao toga da postoje i drugi svetovi, da postoje i druga bića u svemiru. To se, navodno, kršilo sa nekim hrišćanskim dogmama.  

Inkvizicija nije branila nikakav biblijski stav, nego je branila identifikaciju Aristotelove slike sveta sa biblijskom osnovom. Kao što su branjena paganska tvrđenja koja su identifikovana sa biblijskom objavom u slučaju reformacije.  

Interesantno je da se u sve to upleo i sam Šajner, koji je imao lično rivalstvo sa samim Galilejem oko sunčevih pega, a bio je geocentrista, i on se sam zalagao da se Galileo odrekne ili da se osudi. Iako se odrekao, Galileo je najpre živeo u centralnom pritvoru, a posle je biou kućnom pritvoru. Inkvizicija je stalno motrila na njega šta radi.  

A doprinelo je i to što su neki napravili vezu sa imenom štamparije u kojoj je knjiga štampana. Naime, knjiga je štampana u štampariji koja je nosila naziv "Tri ribe", i neki su rekli da to aludira na tri papine nećake.  

  Vrh stranice  

Ono što je jasno jeste to, da nova astronomija nije ateistička. Zašto se crkva borila protiv nove astronomije? "Nova astronomija je ateistička", i zato se crkva borila protiv nje. To nije tačno. Nova astronomija je manje ateistička, engo stara astronomija.  

Druga netačna tvrdnja jeste, da su svi popovi bili na strani starog sistema, a svi naučnici na strani novog sistema. To nije tačno. Mnogi sveštenici su bili na starni heliocentričnog sistema. Sam Kopernik je bio sveštenik. To je vrlo značajno. Čak ni presuda nije bila jednoglasna; od deset kardinala, trojica nisu bili saglasni. A sa druge strane, ni svi naučnici nisu bili na strani heliocentrizma.   Kad se navode ovi primeri, onda ateisti zaborave da je to odnos specifične crkvene institucije prema tadašnjim naučnicima. Recimo, pravoslavna crkva nije bila protiv heliocentrizma. Postoje spisi u kojima se vidi da su pravoslavni sveštenici objašnjavali pomračenje Meseca u duhu heliocentrizma. Dakle, nije to bio neki opšti stav crkve.  

I onda, posle toga, centar nauke se pomerio iz kataoličkih u protestanske zemlje. Zato je u protestantskim zemljama nauka brže napredovala. Danas se protestantizmu pripisuje da je do ekstrema izgurao značaj nauke.  

Ako i prihvatimo sad da je i crkva uopšte bila protiv naučnika i nauke, s druge strane imamo slučajeve gde su, za ateiste, revolucionarni društveni slojevi bili protiv nauke i naučnika. Jedan poznati primer jeste sa poznatim hemičarem Lavoazijem za vreme francuske revolucije. Sam Lavoazije je dao određena naučna istraživanja i rezultate, koji navodno podupiru materijalizam  i ateizam, a revolucionarni sud francuske revolucije ga je osudio na smrt giljotiniranjem. U suštini, on je pomagao ateistima. Ovde je bitno to, šta se njemu desilo od strane onih koji su bili navodno progresivni.  Ono što je značajno jeste, da on nije izveden na giljotinu zbog naučnih radova. Onda je intervenisao njegov prijatelj La Granž, matematičar, tražeći da njegov prijatelj bude oslobođen, zato što je on bio veliki naučnik. A Kofenal, predstednik suda, je izrekao rečenicu koja se zaista nije čula ni od inkvizitora: "Republici nisu potrebni naučnici." Dakle, nije samo inkvizicija ubijala, ubijali su i drugi.  

  Vrh stranice  

Bilo je i primera gde su ljudi baš stradali zbog naučnih opredeljenja. To se desilo, ako ne u nacističkoj Nemačkoj, ono bar u Sovjetskom Savezu. Hitler je

hteo da napravi "arijevsku nauku". Iz Nemačke su proterana takva imena, kao što su Ajnštajn, Nils Bor i drugi. A njihove teorije, recimo, Ajnštajnova teorija relativnosti je proglašena za "jevrejsku nauku kojoj nema mesta u arijevskoj državi". Da paradoks bude veći, u Sovjetskom Savezu u isto vreme je ta teorija bila proglašena za "ostatak buržoarske svesti", kojoj nema mesta u Sovjetskom Savezu. Vidimo kako jedan društveni sistem može da utiče na razvoj nauke i status naučnika.  U Sovjetskom Savezu je situacija bila najdramatičnija. Tamo su smislili da je "ideologija naučnog socijalizma vrhovni arbitar u procenjivanju istinitosti svake naučne teorije".  I onda je nastupio pravi masakr u sovjetskoj nauci. A inače, sovjetska nauka je počela da se razvija sa dolaskom Lenjina na vlast. Navašin je otkrio dvojno oplođenje, Četverikov je otkrio genetička opterećenja, Pavlov je otkrio uslovni refleks.  

I u drugim ovakvim delatnostima se video razvoj (S.Jesenjin, Majakovski, A.Blok, L.Leonov). Međutim, 1930.godine Staljin objavljuje rezoluciju da nauka i umetnost ne prate ideologiju. U ime ideoloških razlika nastupio je progon. Najveći napadi bili su usmereni na mendelovsku genetiku.(Mada je i organska hemija bila napadana.) U Sovjetskom Savezu je dominirala "Lisenkistička genetika" ili takozvani "stvaralački darvinizam" ili "mičurinizam". A u osnovi, ova genetička koncepcija zagovara nasleđivanje stečenih osobina, te može slobodno da se okarakteriše kao "neolamarkizam".  

Lisenkizam je pogrešan, ali on dopušta jednu "ideološku" mogućnost, a to je, da činioci sredine utiču na nasleđe i tako se menjaju biološke vrste, uključujući i čoveka, tako da će "novo socijalističko društvo stvoriti socijalističkog čoveka".  

  Vrh stranice  

Mendelova genetika je jedino ispravna genetika, ali ko je bio Mendel? Sveštenik. Kad jedan pravnik kaže: "Ne može biti istina na strani jendog popa". "Popovi!? Pa to nije ni za šta drugo nego da se teraju u gulag". Oni su imali logore na pojedinim rekama, i zimi ostave ljude na zaleđenoj reci. Čitava sela. Okolo ograde žicom i postave vojnike. I kako se topi led, tako i ljudi nestaju. Poznati genetičari su pobegli ili su završili smrću, koji se nisu pridržavali zvaničnih rezolucija. 

Zvanično se Politbiro Komunističke Partije Sovjetskog Saveza opredilio za "lisenkizam". Sam Hrušćov je argumentisao ispravnost lisenkizma tako što je govorio da je Lisenko dobitnik "Ordena Lenjina". Koja je to drskost, koja je to patforna argumentacija istinitosti lisenkizma.  

Mi sad ovde možemo da pričamo i da se smejemo, ali pitanje je na čijoj bi mi strani bili da smo bili tamo. Kakve ima veze što je Mendel bio kaluđer, ako je on radio pošteno i ako su njegova otkrića bila istinita. Da li bi neko od nas smeo da bude kao genetičar Vavilov tada? Vavilov je imao rođenog brata koji je bio poznati fizičar. Ništa ga to nije moglo spasiti.   

Dakle, nauka i naučnici mogu da pate, ne samo od strane religijskih sistema, nego i od strane drugih totalitarnih sistema. Dobžanski je takođe pobegao iz Sovjetskog Saveza, a kasnije je u Sovjetskom Savezu bio okvalifikovan kao "čovekomrzac".  

Svi koji su bili u Sovjetskom Savezu mogu da vide posledice tako nečeg. Sad se lepo vidi da postoji kompeticija među jedinkama iste vrste. Sadili su biljke gusto sabijeno. (Verovali su da nema kompeticije između jedinki iste vrste.)

  Vrh stranice  

Upropastili poljoprivredu. Hladili zrna pšenice da bi mogla da uspevaju u Sibiru, i tako nešto slično. Kažu: "Postojanje gena, to vam je čista ideologija, metafizika". I tako je to bilo u Sovjetskom Savezu, a mi smo završili opšti deo. 

 Mi smo završili ovaj opšti odnos između religije i nauke, i sada prelazimo na malo specifičnija pitanja. Sledeće pitanje bi bilo "Osnovna čovekova pitanja">>. Mi ćemo to samo ukratko obraditi.

 

<<Predhodno poglavlje 

Sledeće poglavlje>>