Nema voća i povrća koje se ne jede. Ljudi se pitaju da li možete imati aktivni životni stil. Voleo bih da možete da provedete jednu sedmicu sa mnom i da vidite koliko se toga uspe uraditi za jednu sedmicu. A ja baš nemam najbolje uslove. Putujem mnogo, držim mnoga predavanja, nemam vežbanje koje bi mi trebalo i mnogo bi lepše bilo raditi na farmi. Ali mogu da vam kažem da sada imam mnogo više snage nego kad sam bio mlađi. Starim, ali ne tako brzo. I kad idemo da se penjemo na planine, ja ne stajem. Ima drugih ljudi koji žive na zemaljskoj kugli koje žive na ovaj način kao što su Hunze. Njihova ishrana je pretežno vegetarijanska. Oni imaju mnogo vežbanja i svež vazduh, predivnu čistu vodu i kažu mi da ako odete tamo sa svojom prijateljicom treba da pripazite na 80-godišnjake jer su vrlo aktivni. Šta je sa tom zdravom vegetarijanskom stranom ishrane? Čak i novinari u svim časopisima znaju da vegetarijanci žive zdravije i duže. Svetska zdravstvena organizacija izdala je jedan opširni dokument o ovome. Vegetarijanci imaju značajno smanjen rizik od raka, a za neke vrste raka čak 95,96% je niža verovatnoća da će ga dobiti nego ostala populacija. Dugovečnost je mnogo bolja nego kod ostale populacije, čak 12-15 godina. Ono što je najvažnije jeste da je kvalitet života u tom poznom dobu veoma dobar. Na vegetarijancima su obavljani mnogi eksperimenti izdržljivosti. Najduža izdržljivost, da možete i dalje neprestano da se krećete, mnogo je više za vegetarijance nego za one koji se drugačije hrane. Kažu da ćete biti slabi. Najjače životinje na zemaljskoj kugli su vegetarijanci. Neće se čak ni jedan lav upustiti sa slonom. Mnogi ljudi su već bili vegetarijanci. Albert Ajnštajn je bio vegetarijanac, Bernard Šo i Linda Makartni. Vi ćete reći da je ona umrla mlada. Ali čitajte njenu knjigu recepata i videćete da se sve prži u ulju. Već sam se pozabavio time na predavanjima i kazao da to prženje izaziva rak dojke. I onda, najlepši ljudi na svetu su vegetarijanci: Vitni Hjuston, Mišel Fajfer i drugi. A ako želite da postanete super zvezda, onda morate da postanete ovih dana vegetarijanac, jer inače nećete moći da se takmičite. Sve zvezde koje idu procesom starenja kao Štefi Graf, Boris Beker, Karl Luis i drugi, svi su oni dodali godine svojoj karijeri time što su prešli na ovaj životni stil. I kod žena i kod muškaraca znatno je niži krvni pritisak nego kod onih koji se drugačije hrane. A ako ste vegan (tj. ako izbegavate i mleko i jaja), onda je vaš krvni pritisak još niži. Druga prednost je da ako ste kupili vaše povrće u ne baš tako idealnim uslovima, na pijaci koja je možda prljava, i dobro ste oprali to što ste kupili, velika je verovatnoća da se od toga nećete razboleti. Čak i od žitarica koje ćete tako kupiti, nećete se razboleti. Ali, ako ste kupili meso od ovakvog mesara, nisam baš tako siguran. Jednom sam kupovao na pijaci neke stvari i jedan prodavac pilića je uporno želeo da mi proda svoje pile. Ali, ja sam rekao da ne želim to pile. Ali, pošto je on bio uporan, i počeli smo da se pogađam oko cene. Pošto sam ja pobedio na kraju okrenuo sam se i krenuo dalje. Onda se on naljutio i rekao mi je: «Evo ti ovo pile besplatno». A ja sam se okrenuo i rekao mu: «Ne želim tvoje pile čak ni besplatno». Čovek se izbezumio. Nije mogao da veruje svojim ušima. Ali, rastali smo se kao dobri prijatelji i nasmejali se na kraju.
Kakav je to veganski životni stil? Mislite
ako je neko vegan da će izgledati užasno. To je neki oslabljeni čovek i on je tako
ozbiljan i jede samo salatu. I prema meni se ljudi tako odnose. Kad imamo profesorski
sastanak i stave pred nas nešto, uvek je tu jedan tanjir sa mojim imenom na njemu.
To je vrlo slatko od njih, ali ja mrzim taj tanjir. To je vrlo bučno i ističe se.
Jer dok oni jedu svoju piletinu, ja jedem celer na svom tanjuru. Moram bučno da
ga žvaćem. I onda svi mene gledaju i misle: «Jadnik, šta on mora da jede!» Oni i
nemaju predstavu šta je jedem. Imate više snage iz onoga što ste ishranom dobili.
Američki časopis o kliničkoj ishrani u kome se tvrdi da vegani vegetarijanci imaju
dovoljan unos najvećeg dela nutritijenata – sastojaka u ishrani i oni primerci ravnoteže
i variranja kada se porede sa opštom populacijom. Ovo je rađeno na 28000 osoba.
Oni su bili bolje ishranjeni. A kad gledate kako su bili usklađeni sa preporukama,
oni su više sledili te preporuke od ostatka populacije. Kad postanete vegetarijanac
ljudi kažu: «Nećete imati dovoljno gvožđa, dovoljno vitamina B 12, vitamina D i
umrećete. Danas se zna da gvožđe koje dobijate iz mesa je hemo - gvožđe. A iz biljaka
ne dobijate hemo - gvožđe, već ga dobijate u mineralnom obliku koje je pogodno za
korišćenje. A hemo – gvožđe je povezano sa starenjem. Tako da vegetarijanci duže
izgledaju mladi i tako možete uštedeti na kozmetici.
Sada ćemo nešto reći o vitaminu B 12.
Ako dovoljno vremena provodite na suncu imate ovaj vitamin i ne morate da brinete.
Ljudi kažu da možete dobiti ovaj vitamin samo iz proizvoda životinjskog porekla.
Ali ni jedna životinja ne proizvodi ovaj vitamin. Čak ni jedna biljka to ne čini.
Bakterije proizvode B 12. Dakle, životinje imaju bakterije koje proizvode
B 12 i zato ovaj vitamin postoji u mesu. Sve životinje na zemlji dobijaju ovaj vitamin
iz bakterija. Nemojte misliti da nedostatak vitamina B 12 imate samo kod vegetarijanaca.
On je izražen i kod onih koji jedu meso. Zato što, da bi se taj vitamin apsorbovao,
potrebno je puno složenih sastojaka koji bi u tome učestvovali. Ali, samo vegetarijanci
dospevaju u novine kada imaju nedostatak ovog vitamina. Vegetarijanci bi trebalo
da počnu da iznose po novinama slučajeve onih koji jedu meso i imaju nedostatak
vitamina B 12. To je čisto zbog ravnoteže. Što je sredina više bazna, dobijaju se
više tih bakterija. Što je kiselost veća, manje ima ovih bakterija. U vašim organima
za varenje, ako od početka do kraja procesa varenja imate više alkalnu nego kiselu
sredinu, imaćete i više te bakterije. U onom poslednjem delu organa za varenje ima
više te bakterije. Ali potrebno je da se B 12 apsorbuje u nešto višim delovima organa
za varenje. Kod većine ljudi, ako date na ispitivanje vašu pljuvačku, pronaći će
se da je vaša pljuvačka kisela. A ako ste vegetarijanac, ona će biti alkalna. Mi
imamo taj kiseli sistem zbog naše ishrane.
Radili smo brojne eksperimente, a o ovome
je i po svetu rađeno mnogo eksperimenata, otkrili smo da se ceo sistem organa za
varenje menja kad pređete na vegetarijansku ishranu. Tako da ako ste podizani bilo
kao vegetarijanac ili nevegetarijanac, ako je neko bio vegetarijanac ima duža creva
i imaće više receptora. A šta sa vitaminom B 12. Ako ste sve uradili savršeno ispravno,
imaćete u svojim ustima bakteriju koja proizvodi B 12, a vaš PG – kiselost stomaka
neće nikada biti više od ovoga, i onda će se B 12 pojaviti i grafikon će biti mnogo
veći. Trebalo bi da možete da proizvedete dovoljnu količinu vitamina B 12. Eksperimentima
je dokazano da čak i kad čovek ima nedostatak vitamina B12 proizvodi ga u dovoljnoj
količini. Užasni eksperiment: uzmu fekalije, i izvade sav B 12, daju ga nazad i
ovaj se nedostatak izgubi. Dakle, imali ste dovoljno proizvedenog vitamina B 12.
Dokazano je da vam je potrebno samo 0,1 mikrogram po danu ovog vitamina. A za prosečnu
osobu koja nema nedostatak enzima, potrebno je 15-20 god. da se pojavi nedostatak
B 12. Postoji jedan intrizični faktor koji vam pomaže da apsorbujete B 12, tako
da ako sada prestanete da koristite B 12, nedostatak će se pojaviti tek za 3 ili
4 god. Ljudi postanu vegetarijanci i onda tri nedelje kasnije kažu da on ima nedostatak
vitamina B 12 jer je prešao na vegetarijansku ishranu. To je potpuno suludo.
Da vam dam i drugu stranu: ako ste sve
uradili ispravno, trebalo bi da imate dovoljno ovih bakterija koje će proizvoditi
vitamin B 12. Ali živimo u brzom svetu i u svetu stresa. A stres uzrokuje kiselost
i on pogađa koliko je vaš sistem kiseo. To znači da je u pitanju da li imate dovoljno
bakterija koje proizvode B 12 da biste iz tog izvora imali dovoljno B 12. A nauka
je rešila taj problem. Možete koristiti dodatke. Ili možete koristiti proizvode
koji su ojačani sa B 12. Za mene lično, ja ću koristiti sojino mleko koje je ojačano
sa B 12, nikad neću svakog dana uzimati vitamine B 12, ali jednom u godinu ili dve
otići ću na ispitivanje i ako je nizak B 12 u mom organizmu, ja ću uzeti dodatak.
Ali, tokom 16 god. nikom u mojoj porodici nije čak ni predloženo da uzimamo dodatke
vitamina B 12. Ne morate uzimati životinjske proizvede da bi ste dobili dovoljno
ovog vitamina.
A šta je sa mineralima? Gde ćete njih
da dobijete? Postoji zanimljiva interakcija između minerala i vitamina. Neki minerali
treba da sadejstvuju sa nekim vitaminima. I obrnuto. A neki vitamini trebaju da
sadejstvuju sa drugim vitaminima da bi delovali. Postoji interakcija i među mineralima.
Oni moraju da deluju jedni sa drugima da bi postigli ono što treba. Ako posmatrate
bakar, on mora da sadejstvuje sa gvožđem; cink sa fosforom. Sve vrste interakcija.
To znači da vam je potrebna ishrana u kojoj će biti zastupljeni svi minerali i svi
vitamini koji su vam neophodni. Reći ću vam nešto što me stvarno uznemirava. Kažu
vam da ako koristite soli u vašoj ishrani imaćete visok krvni pritisak. Ali, ako
imate visok krvni pritisak, i imate novca, šalju vas u banje koje imaju baš slanu
vodu. I onda pijete tu vodu sa visokim sadržajem soli i bolje vam je. Ima li to
smisla? Ne, nema. Ali da vam kažem šta su uradili: kad kupite so, tu so je izdvojila
industrija. Kad je na početku u njoj bilo 84 minerala, jednoj industriji je bio
potreban kobalt, drugoj mangan, a za kataliktičke procese drugoj je potreban magnezijum,
tako da su potpuno rafinisali vašu so tako da ništa od minerala nije ostalo. I onda
vam prodaju ono što ne bi mogli nigde drugde da prodaju, samo natrijum hlorid. Samo
dva elementa. Morska so ima 84 elementa u sebi, a oni vam prodaju samo 2. Kad bi
mogli, oni bi je još rafinisali i prodali vam posebno natrijum i posebno hlorid.
Ali, ako bi vam prodali natrijum, onda bi jedući njega eksplodirali. Ako bismo jeli
samo hlorid, onda bismo odmah pali mrtvi. Tako da nam prodaju samo ona dva. I onda
ih malo uznemirava savest i zato ovu so malo jodiraju. I oni kažu: «Evo, ima tri
elementa». To je strašno patetično! Niko u prošlosti nije tako živeo. Uzmite morsku
so: 84 elementa. Ona vam neće izazvati visok krvni pritisak. Probajte. Stavite morsku
so na vaš jezik i gledajte kolko dugo možete da izdržite. A onda stavite čist natrijum
hlorid i probajte da vidite koliko će dugo trebati da vas tako opeče da više da
više ne možete da izdržite.
A šta je sa farmerima. Njima je potrebno
84 elementa u zemlji, ali oni joj vraćaju samo pet: fosfor, kalcijum, magnezijum
i to je sve. I biljka ima dobar rast na osnovu ovih pet elemenata ali vi nemate.
Danas život nije lak. Kažu vam da je neophodno da dobijete cink od života. Npr.
u govedini ima dosta cinka, u mleku, takođe, ali pasulj, soja, sočivo, kokice, klice,
sve one imaju cink. Nije čudo da uzimaju do vas ovo i daju vam nazad brašno koje
nema cinka. Oni ne žele da budete zdravi, već da budete bolesni. Ako ste obezbedili
sebi da jedete zelenu i žutu hranu i sve ostale boje i osetljivi ste na nedostatak
B 12 i s vremena na vreme uzmete dodatak, onda je to OK. A ako ste u drugom stanju,
onda vam je potrebno malo više nego normalno, budite promišljeni šta radite. A potrebni
su nam neki uopšteni vodiči. Danas ima toliko vodiča da vam dođe da dignete ruke
od svega. Nije dozvoljeno da se jede ono što raste na zemlji, nije dobro da se jede
ono što raste ispod zemlje; nije dozvoljeno jesti ugljene hidrate i belančevine
u istom obroku; nije dozvoljeno sa ostalom hranom jesti voće. Postoje stotine pravila.
Mogu da vam kažem da je gomila ovih pravila potpuno smešna. Npr. belančevine i ugljeni
hidrati u istom obroku. Bog je onda napravio veliku grešku kada je stvorio sve vrste
žita i mahunarke. Zato što u svima njima ima ugljenih hidrata i proteina. Problem
nastaje kada dodajete proteine ili belančevine životinjskog porekla, jer je za nju
potreban duži proces varenja. Ali kad iz biljaka uzimate belančevine i ugljene hidrate,
onda ne postoji nikakav problem. Da pogledamo samo tri pravila koja nije teško zapamtiti:
1.
Jedite
u izobilju voća, semenja, orašastih plodova, mahunarki i povrća;
2.
Jedite
više onu hranu koja izaziva alkalnu reakciju nego onu koja izaziva kiselu reakciju;
3.
Izbegnite
stvaranje kisele reakcije određenim pravilnom kombincijom hrane.
Samo tri mala pravila. Hajde da pogledamo hranu koja izaziva kiselu reakciju: to su sve proizvodi životinjskog porekla. Ako to precrtate, imaćete umereno kisele namirnice koje imaju biljke u svom sastavu, a sve ostalno je alkalno. Sada imate samo dva pravila o kojima trebate da brinete. Setite se da ono što hranu čini alkalnom nije ukus, nego mineral koji se u njoj nalazi, tako da limun izaziva alkalnu reakciju.
A sada ćemo govoriti o ishrani male dece.
Deca imaju manji stomak od odraslih. Deci je potrebna hrana bogata energijom. Kada
jedemo sveže voće i hranu takve vrste, to je 90% voda. A deci je potrebna hrana
bogata energijom: mahunarke i žitarice i sušeno voće. Ono što se menja kod dece
je proporcija na tanjiru. Jedan odrastao čovek može da ima mnogo više povrća i ono
što je vodenog sadržaja, a dete više onoga što ima energetsku vrednost.
Kako pripremamo hranu? Potrebna vam je
neka korisna oprema u kuhinji, ali nije neophodna. U Africi bi to bio veliki crni
lonac, vatra i to je sasvim dovoljno. I odemo tako u polje i imamo predivne obroke.
Ali ako želite da pozovete na obrok englesku kraljicu, i želite da koristite ovu
hranu, onda je dobar blender. To vam je prvo na listi. Nemojte otići i kupiti neki
slab blender. On mora da bude brz jer kad hoćete da proizvedete krem od semenki
i orašastih plodova, slabi blender to nikad neće moći da postigne. Dobro je da imate
pleh u kome se hrana ne lepi kada se peče, a kad postanete specijalista, možete
sebi priuštiti sudove koji kuvaju bez vode.
Kako kombinovati hranu? Sva pravila nestaju
kada postanete vegetarijanac osim ovog jednog: mešanje voća i povrća za isti obrok
izazvaće fermentaciju. Zato što povrće ima debelu ćelijsku opnu i mnogo celuloze
u sebi i treba duže da se vari. Ali, ona bogata hrana koja je uskladištila energiju
kao što je npr. pšenica, se brže vare od povrća. Voće možete jesti zajedno sa svim
žitaricama, mahunarkama, svim orašastim plodovima, semenjem i sa nekim povrćem koje
je vrlo vodenog sadržaja i ne zahteva mnogo varenja i sa voćem bogatim uljem kao
što su avokado i masline. Ovo možete jesti sa bilo kojim povrćem. Tako, ako želite
puding i imate obrok povrća, morate napraviti puding od orašastih plodova ili žitarica.
Svo voće bogato vodom i mineralnim sadržajima je neutralno, tako da ih možete jesti
i sa voćem i sa povrćem. U toku 24 sata trebalo bi da jedete voće, povrće i mahunarke.
Isto tako, vrlo važno je da imate potpunu hranu. Kelj, npr. ima trinaest jedinica
vitamina E i 50 miligrama vitamina C. To je na 100 g. A kada to stavite u nerafinisanu
hranu imate ekvivalent 800 mg vitamina C i 1100 jedinica vitamina E, tako da ta
celokupna hrana sa kojom se ovo meša daju do izražaja da se ovi vitamini iskoriste.
Zato sam rekao da ništa ne koristite rafinisano. Počnite da koriste raznoliku hranu.
Počnite da doručkujete i tako ćete smanjiti rizik od srčanih bolesti. I on vas čini
efikasnijim, bolje ste raspoloženi, učićete bolje.
Kad kažu žitarice, ljudi obično misle
na pirinač i pšenicu. Ali ima još mnogo žitarica. Kad bih uzeo sve žitarice i stavio
ih u male paketiće, onda bih ređao te paketiće i ne bih izređao sve žitarice. Zato
počnite da koristite ječam, kod njega imate puno vitamin B 5. Pomaže u sagorevanju
masti, tako da ćete smršati. U toku zime ćete proizvesti više toplote, bolje ćete
se grejati. Dodajte ih u vaše soseve, pomešajte sa pirinčem. Kukuruz je dobra
žitarica. Možete različito da ga koristite: kuvanog, pečenog, kao slatkiš, kao kukuruzno
brašno – u svakom obliku. Imamo sorgum, raž i proso. Proso je semenje koje jedu
ptice. Naravno, ptice imaju kljun i one cepaju proso. Ali, vi nemate kljun, tako
da ako kupite proso, to će za vas biti iskustvo žvakanja samo po sebi. Ptice ostaju
zdrave samo na prosu. Trebate da kupite proso koje nije oslobođeno ljuske. Proso
je alkalna hrana. Ono je jedan od najboljih izvora
gvožđa. Bolje je nego meso. Sprečava artritis, bogat je lecitinom. Možete
čuda praviti sa njim: možete ga kuvati kao pirinač, možete ga koristiti kao pahuljice
koje se kuvaju za doručak. Prelijte ga sojinim mlekom ili suvim grožđem i možete
ga pojesti za doručak. Stavite kuvani proso u blender i možete u to dodati urme
i možete od njega napraviti slatki puding. Možete napraviti prelive od prosa. Uzmite
šolju kuvanog prosa, malo soli, vode, i to izmešajte - to je super puding. Neutralan
je kao pasta, možete ga mazati preko hleba, možete na njega staviti nešto slatko
ili slano. Možete napraviti puding od prosa i staviti rogač preko njega. Tako da
to bude žuti i braon sloj - deluje kao bogati puding. Počnite da od ovsa pravite
čuda. Ovas je najlakši za varenje, tako da mala deca i stariji ljudi mogu
da imaju snage tokom dana i ova namirnica je najbolja za doručak. Raž je
bogata vitaminima B grupe, ima visok sadržaj vitamina E, tako da Nemci koriste puno
raži. Možete napraviti musli od svih žitarica. Bundevino seme, grožđice, orahe,
osušeno voće, susam, sve to dodate u musli, stavite sojino mleko na to i to vam
je super stvar. Granole koju kupujete su pune ulja. I onda ono oksidira. Možete
napraviti svoju granolu. Uzmite dve zrele banane, jednu i po šolju iscepanih urmi,
soli, vode, malo prirodne vanile i to sameljete u blenderu. Uzmete ovas, suncokretovo
seme, kokos i iseckane orahe i to pečete na 130 stepeni jedan sat i imate fantastičnu
granolu. To će vam dati puno energije. Nemojte koristiti rafinisai pirinač jer se
rastvaraju elementi B grupe. Neki ljudi ne vole ukus nerafinisanog pirinča, zato
ga potopite pre nego ga kuvate.
Hajde da govorimo o hlebu. Kaže se da
postoje mnogo različitih vrsta alergija na belo brašno. Mnoge od tih alergija su
sekundarne alergije na mlečne proizvode. A kad napravite dobar hleb, možete koristiti
mnogo vrsta žitarica, ali najlakše, hleb ćete napraviti od jedne žitarice kao što
je pšenica. Mnogo ljudi hoće da kupe domaći hleb, a stave toliko stvari u njega,
da vam trebaju kolica da ga dovezete kući. Neki od tih hlebova su tako tvrdi da
vam je potrebna testera da ih presečete. Hlebove koje kupujete su obično rafinisani
i imaju hemikalije. Jedite jednostavan hleb. Jedan kilogram na kamenu mlevenog celokupnog
integralnog brašna, jedno pakovnje aktivnog kvasca, soli, 900 ml vode i nešto slatko
za kvasac. Ako ste u žurbi, možete koristiti i šećer, jer će kvasac iskoristiti
sav šećer, a možete koristiti i med. Možete umešati i grožđe u taj hleb. A sada
trik: treba da ga mesite, da razvijete gluten iz brašna. Kad stavljate kašku, treba
da se podigne sav sud. I kad se spusti da još uvek bude pričvršćen za kašiku. Tu
treba energije. Kad se hleb podigne, gas se zarobi u toj konzistenciji izmešanog
brašna. Ako ga samo mešate, podići će se, ali kad ga stavite u rernu, sav će gas
izaći i hleb će se spustiti. I imate ciglu, a nemate hleb. Možete muža ubiti s tim,
ali to neće biti dobro. Hoćete da vaš hleb bude lak i da ima slatkast ukus. Kad
se naviknete na ovaj hleb, nećete poželeti ni jedan drugi, jer će drugi hlebovi
u vašim ustima biti kao karton. Kad dodajete neke druge sastojke, hleb će biti čvršći.
Hajde sada da zaključimo: napravili ste
doručak od žitarica, napravili ste puding od žitarica, namaze od žitarica i imate
obroke od žitarica. Hajde da sada kažemo nešto o mahunarkama. U vašim prodavnicama
ih ima mnogo vrsta. Ali, ljudi kažu: «Mahunarke proizvode gasove!». Mahunarke sadrže
različite vrste sastojaka: glikozide, saponine, a oni deluju onemogućavajući enzime.
Seme jeste neko ko spava. Tako da svi ovi sastojci čine da su enzimi u ovom semenu
uspavani. Možete mahunarku uskladištiti čitavu godinu i kad je izvadite, ona će
rasti. Kad natopite mahunarku znate da voda postane žuta ili smeđa, to je zato što
se svi ovi sastoji oslobađaju. A hrana će se iskoristiti tek kad ove sastojke oslobodimo.
Mi natapamo mahunarke u toliko vode koliko će one upiti. A gde su sastojci ove materije?
Vratili su se nazad u biljku. I ja, recimo, jedem kuvani pasulj i ovi supresanti
potiskuju i moje enzime, takođe,i ako nisu dobro svareni idu u dvanaestopalačno
crevo, a bakterije onda počinju da se bave «ostatkom». Onda se pitate zašto «eksplodirate».
Šta treba uraditi? Treba mahunarke natopiti u dosta vode tako da voda postane žuta.
A šta onda radite sa vodom? Prospite je. Ali, znate šta mi radimo sa njom? Mi tu
vodu uzmemo i napravimo supu. To je bolje od nuklearnog oružja. Ne treba vam vojska,
potrebno je da imate kuvara takve vrste.Onda se pitate zašto vas neke supe lansiraju
u orbitu. Treba dodati novu vodu preko pasulja. To možete ponoviti tri-četiri puta.
Možete natapati pasulj i dva dana i menjati tu vodu, ako ste osetljivi. Reći ćete:
«Izgladneću od smrti ako čekam da se to otapa dva dana». Stavite pasulj u zamrzivač
i kad ste gladni, imate iz zamrzivača mahunarku koju možete da kuvate. Ako to izmiksate,
onda će manja mogućnost postojati da vas to naduva, jer će sve bit izjednačeno.
Ako na ovaj način pripremate hranu, nećete više morati da se razvodite zbog ovih
problema. Ako uzmete sirovu mahunarku i stavite je u blender, dodate malo tople
vode i izmiksirate, dodate malo soli i začinskog bilja, dodate tečnosti, iseckanog
crnog luka, zatim stavite ovas i to promešate, kad malo odstoji dobićete paštetu.
Onda pravite hamburger, stavite paštetu na vrh, a odozgo dodate paradajz, krastavce,
a od orašastog semena napravite krem, dodate malo limunovog soka, malo paste od
paradajza, stavite malo začina na vrh i onda zagrizete. Vrlo je dobrog ukusa.
Soja je fantastična i ima sve što vam
je potrebno. Možete koristiti celo zrno i praviti paštete, supe, sosove, a tofu
je vrlo dobar. Mislite li da je skup? Onda napravite svoj tofu. Dajte sebi vremena
jer je vrlo dobro napraviti ga. A kad ovde postane popularan, postaće i jevtin.
Možete od tofua napraviti i majonez: tofu, voda, crni luk, malo praha od belog luka,
limunov sok, dodate nešto za ukus, malo vode i imate super majonez. Možete napraviti
omlet od tofua koji i izgleda bolje i ima bolji ukus nego što je omlet od jaja:
uzmete malo tofua, pirinčanog brašna, orahe ili suncekretovo seme, začina, nešto
onoga da bude žut, malo šargarepe možda i onda u tiganju napravite svoj omlet. Ako
imate tiganj koji ne lepi onda će ispasti perfektan. Ali ako je «normalni» tiganj,
onda će prvo pečenje biti malo lepljivo i potamneće. I onda šta god da vam se sviđa
stavite kao fil. Tu je i salata od krompira začinjena sa maslinovim uljem. Možete
napraviti kolač od tofua, mogu se praviti vafli od soje: natopljeno sojino zrno,
vode, soli zajedno sa zobi i onda se to izmiksuje. Potrebno je nešto više vremena
nego sa jajima. Jedne večeri dok gledate televiziju napravite to i onda nagomilate
sve to u zamrzivač. Kad hoćete vafle, poređate ih u pleh i ispečete. Morate imati
svoju knjigu recepata. Šta da uradite s mahunarkama naučite od Afrikanaca, Indijaca,
Meksikanaca jer ih oni puno koriste. Možete koristiti sočivo u izobilju i počnite
da koristite klice.
Da vam kažem nešto o leblebiji. Sirova
leblebija se izmiksuje, stavi se u lonac i pusti se da proključa dok ne počnu da
se stvaraju mehurići. Doda se malo limunovog soka, malo soli, nečeg slatkog ako
želite i dobićete majonez. Pravite krompir salatu sa tim. Pravi majonez ima
u sebi sva ta jaja, ulje i sirće. Sa rogačem možete napraviti zamenu za čokoladu:
možete uzeti urme, vodu, prah od rogača, možete dodati kafu od žitatica i to izmiksovati
i dobijate čokoladni sos. Sa sočivom možete praviti sve vrste recepata, čak i kobasice
džigernjače sa nešto kašaste prokuvane zobi, a majoran će mu dati ukus. Možete dodati
i crnog luka i napraviti pravo jelo. Od mahunarki možete napraviti dobar čokoladni
sos, paštete i puno zanimljivih jela, raznih premaza, a sa semenjem i orašastim
plodovima dajete pravi ukus hrani. Od orašastih plodova možete praviti mleko, kreme,
sosove, majoneze. Od suncokretovog semenja možete da pravite kremove, majoneze.
Reći ću vam da to nije tako skupo. Koliko košta piletina? Oko sto dinara kilogram.
Koliko je tu kostiju? Skoro pola. Koliko onda pile košta? Dvesta dinara kilogram.
Koliko u tom piletu ima vode? 70% vode. Dakle, 600 din. po kilogramu. Nemojte reći
da su orašasti plodovi, zato što je pile vrlo skupo.
Orašasti plodovi se koriste vrlo malo,
ali probajte da čoveku date malo pileta? Nećete biti zadovoljni. Možete napraviti
majonez od semenki suncokreta. Stavite suncokretovo seme u blender, dodate
šolju vode i dok je potpuno odrađeno, posolite i onda, ako možete, malo sporije
miksirajte. Dodajte za to vreme sok od limuna. Ili prvo iscedite limun i polako
dodajte. I onda gledajte: odmah će postati gust i tako imate gust majonez. To možete
koristiti kao namaz ili bez limuna i to možete staviti na picu. Nema sira, a smesta
se vari i to je odlično. Orašaste plodove možete koristiti sa onim što ćete kasnije
koristiti kao puding. Možete i lazanju koristiti sa ovim prelivima. Imate pastu,
paradajz, i crni luk, preko toga naspete krem, razmažete i opet to isto, zatim to
zapečete u rerni, otvorite vrata i onda gledajte kako komšije dolaze kod vas i pitaju
vas šta to tako lepo miriše. U vašoj zemlji možete dobiti mleko od soje u prahu.
Možete prah staviti u blender, dodate malo vode i to postane kremasto i tome dodate
limunov sok i on se zgusne. Možete ga napraviti tečnijim i to koristiti na lazanjama
i pastama. Ako blendirane orahe uzmete i prokuvate ih izgleda po ukusu kao stroganov
sos. Od ovih semenki i orašastih plodova možete dobiti najrazličitije ukuse. Dame,
dodajte bundevino i susamovo seme u svoje majoneze, prelive. Orašasti plodovi daju
ukus hrani. Čine da je ona bogata i kremasta.
Nemojte zaboraviti voće i povrće i setite se da postoji velika raznolikost. Za neke ljude banane i jabuke, su sve od voća. A postoji mnoštvo vrsta voća. Postanite svesni ovog raznolikog voća. Voće koje je sačuvano za zimu je bolje nego ne sačuvati ništa. Mislite o tome šta su vaši stari radili. U toku leta, pripremali su zimnicu, i tokom zime su je jeli. Danas, mi nemamo vremena za to, ali imamo vremena da satima sedimo u čekaonicama lekara. Setite se kad sam vam govorio o povrću, neophodno nam je u ishrani. Potrebna vam je raznoliokst u ishrani. Deset najboljih namirnica antioksidanata među voćem su: jagode, šljive, narandže, crveno grožđe, kivi, grejpfrut, belo grožđe, banana, jabuka, paradajz. Muškarci, setite se da paradajz ima komponente dobre za rak prostate. Najboljih deset antioksidansa kod povrća su: beli luk, kelj, spanać, brokoli, cvekla, paprika, crni luk i kukuruz. Setite se da svaka od ovih namirnica ima različitu fitohemikaliju. Nemojte misliti da su samo ovih deset dobri. Mislite na sve ostale namirnice. Videli ste da se ne sadrži sve u šargarepi i u salati, na svetu postoji mnogo različitih kuhinja sa različitim ukusima i namirnicama koje tu pripadaju. Treba da vam bude zadovoljstvo isprobavati sve te kuhinje, i treba da bude dobrog ukusa. Ne verujem da treba da ima loš ukus zato što je zdravo. Napisao sam knjigu o tome, ali je nju teško nabaviti. Ali, postoje druge knjige na tržištu o ovome, koje su dobre, a možete koristiti bilo koju knjigu recepata na svetu koja je dobra i zameniti ono što je loše onim što je dobro. Eksperimentišite! Ako je po ukusu dobro, nemojte odustajati, jer su nagrade fantastične!