< 9. Poglavlje Sadržaj 11. Poglavlje >

 

Deseto poglavlje

NIJE UVEK ONAKO KAKO IZGLEDA

“Nesveto” Trojstvo u Otkrivenju
Napomene

 

Kako smo videli, Otkrivenje slika završne događaje pred posledak u kontekstu glevnih narodâ koji pokušavaju da unište Božje delo na Zemlji. to reagovanje naroda je središnja tačka 13. i 14. glave Otkrivenja. Osnovnu misao tih poglavlja rezimira unapred tekst u Otkrivenju 12,17, jedan od najvažnijih tekstova u Jovanovom Otkrivenju. Ovaj stih na najkraći mogući način predtavlja glavne aktere i glavne elemente poslednje krize. “I razgnevi se zmija na ženu, i otide da se pobije s ostalim semenom [ostatkom semena] njezinim, koje drži zapovesti Božje i ima svedočanstvo Isusa Hrista.”

Tekst u Otkrivenju 12,17 predstavlja dva ključna aktera završnog sukoba na kraju zemaljske istorije — aždahu (zmiju) i ostatak ženinog potomstva. Aždahin rat protiv ostatka opisan je u 13. glavi Otkrivenja, dok je odgovor ostatka na napad aždahe podrobno dat u 14. glavi.

Neobično je, kada govorimo o zmijinom napadu na ostatak, što ona “otide” da se pobije. Kada s nekim hoćete da se pobijete, normalno je da idete direktno prema njemu i udarate ga. Jesam li u pravu? Kada neko “ode”, dobija etiketu kukavice, nekoga ko beži od sukoba. Međutim, aždaha ima razlog da ode. Pažljivim čitanjem 12. glave videćete da je ona tokom cele istorije ratovala s Božjim narodom, ali bez uspeha. I kako se posledak približava, ona odlazi da sakupi svu raspoloživu pomoć. Ona u 13. glavi poziva čudovište iz mora [zver koja izlazi iz mora] i čudovište [zver koja izlazi] iz zemlje. Nazovimo ih “morskom zveri” i “zemaljskom zveri”. One su, na kraju zemaljske istorije, saveznici aždahe.

Broj 3 se u Otkrivenju često koristi kada je reč o Božanstvu (vidi, na primer, Otkrivenje 1,4.5). Pravo Trojstvo je pravo središte knjige. Međutim, u 13. glavi nalazimo lažno Trojstvo — aždaha, morska zver i zemaljska zver.

Oponašanje ide do najsitnijih detalja. Pre svega, aždaha izgleda oponaša Boga Oca. Ona je van svake sumnje vođa grupe, ona saziva grupu i izdaje naređenja njenim pripadnicima (Otkrivenje 12,17; 13,1.2).

Morska zver je nesumnjiva imitacija Isusa Hrista, druge ličnosti Božanstva. Ona ima 10 rogova i sedam glava (Otkrivenje 13,1). Međutim, kako god čudno izgledala, morska zver nije jedina u Otkrivenju koja ima 10 rogova i sedam glava. U 12. glavi i aždaha ima sedam glava i 10 rogova (3. stih). Aždaha i morska zver liče jedna na drugu! Hrišćanin koji čita Otkrivenje setiće se teksta u Jovanu 14,9: “Koji vide mene, vide Oca.” Morska zver iz 13. glave Otkrivenja gaji isti oblik odnosa s aždahom kakav je Isus imao sa svojim Ocem.

Postoje i druge paralele. U 2. stihu aždaha (zmija) daje morskoj zveri “silu svoju, i presto svoj, i oblast [vlast] veliku”. To nas podseća na Mateja 28,18, kada Isus kaže: “Dade mi se svaka vlast na nebu i na Zemlji.” Ko mu je dao tu vlast? Njegov Otac. Baš kao što je Isus primio vlast od Oca, i morska zver prima vlast od aždahe. Između ostalog, morska zver, kao i Hristos, doživljava smrt i vaskrsenje (13,3) i imitira Hristove tri i po godine službe (42 meseca — 5. stih). Dakle, nesumnjiva je namera da morska zver bude imitacija Isusa Hrista.

Idući ovako, bilo bi teško izbeći očekivanje da će zemaljska zver biti imitacija Svetoga Duha. Pre svega, ta zver ima dva roga kao jagnje (11. stih). Dvadeset i osam puta u Otkrivenju reč “jagnje” koristi se za Hrista. Ovo je jedino mesto u knjizi gde se ta reč koristi za nekog drugog. Zemaljska zver je zver koja je “kao jagnje”.

Odnos između zemaljske zveri i morske zveri podseća na ono što je, u Jevanđelju po Jovanu, Isus rekao o Svetome Duhu: “I ja ću umoliti Oca, i daće vam drugoga utešitelja” (Jovan 14,16). U gornjoj sobi, pre svog raspeća, Isus je svojim učenicima obećao “drugoga Utešitelja” (Jovan 13-16. glave). Učenici su bili potišteni zbog Isusovih reči da će otići na mesto gde oni ne mogu doći (Jovan 13,33.36-38; 14,1-3). Međutim, On obećava da će im poslati “drugoga utešitelja”, koji ih nikada neće ostaviti (Jovan 14,15.16).

Sveti Duh, dakle, nije “Utešitelj”, jer Utešitelj je Hristos. Ali Sveti Duh je drugi utešitelj — kao Hristos. On zauzima Hristovo mesto u mislima Njegovih učenika, čime im je omogućeno da prebrode Njegovo odsustvo. Sveti Duh teši i savetuje onako kako je to činio Hristos dok je bio na Zemlji. Kao što je Sveti Duh Njegovim učenicima kao Hristos, tako je i zemaljska zver (imitacija Svetoga Duha) — kao Jagnje (Otkrivenje 13,11).

Zemaljska zver zastupa interese morske zveri (stihovi 12, 14 i 15), baš kao što Sveti Duh ne govori “od sebe”, nego proslavlja Isusa (Jovan 16,13.14). Uloga Svetoga Duha jeste da uzdiže Hrista. Uloga zemaljske zveri je da veliča morsku zver, imitaciju Hrista. Kao što je najveće delo Svetoga Duha bilo da dovede vatru s neba (Dela, 2. glava), i najveće delo zemaljske zveri je da dovede vatru s neba na Zemlju, u velikom lažnom delu Svetoga Duha. “I učini čudesa velika, i učini da i oganj silazi s neba na zemlju pred ljudima” (Otkrivenje 13,13).

Na kraju, zemaljska zver demonstrira lažnu Pedesetnicu [izlivanje duhova]! S kojom namerom? Da dokaže svetu da je lažno Trojstvo zapravo pravi Bog.

Sotonin metod delovanja oduvek je podrazumevao dve vrste pristupa. Na jednoj strani, on može da deluje silom, zastrašivanjem i progonstvom ili — na drugoj, prevarom i imitiranjem. Iako će na posletku zastrašivanje i sila igrati određenu ulogu (Otkrivenje 13,15-17; 17,6; 18,20.24), prevara i oponašanje zauzimaju središnje mesto na pozornici. Zbivanja na kraju neće biti ono što izgleda da jesu. Sotona će silno oponašati pravoga Boga.

Adventisti su tokom godina mogli mnogo da kažu o istorijskim identitetima različitih zveri u Otkrivenju 12. i 13. glavi. Mnogi aspekti toga tumačenja potvrđeni su i ojačani izlaganjima ovde datim. Međutim, postoji mogućnost da istoriji posvetimo toliko pažnje da nam promakne književna dinamika biblijskog teksta, na kojoj se moraju temeljiti njegove istorijske primene. Adventistički komentatori često sa detalja teksta skaču pravo u istoriju, a onda međusobno različite istorijske aplikacije pokušavaju da uklope u jednu skladnu celinu. Radeći tako, oni često gube unutrašnju povezanost samog teksta.

Namera ove knjige je da se drži teksta koliko god je to potrebno da bi se otkrila njegova unutrašnja dinamika. Zdrave istorijske aplikacije mogu se izvući tek pošto je tekst temeljito shvaćen. Biblijski tekst određuje kostur biblijske interpretacije istorije. Prema tome, ja sam se u ovoj knjizi opredelio da se koncentrišem na tekst, a ne na istoriju.

Šta još možemo naučiti o prirodi ove velike duhovne prevare na posletku vremena? “I učini čudesa velika, i učini da i oganj silazi s neba na zemlju pred ljudima. I vara one koji žive na Zemlji znacima, koji joj biše dani da čini pred zveri.” [I učini velika i zadivljujuća čuda, čineći čak i da oganj silazi s neba na zemlju pred ljudima. Zahvaljujući znacima —koje je bila ovlašćena da čini u ime prve zveri — varala je stanovnike Zemlje, slob. prev.] (Otkrivenje 13,13.14). Zemaljska zver predstavlja silu koja čini velika i zadivljujuća čuda, kako bi varala stanovnike Zemlje.

Sličan tekst nalazimo i u Pavlovim poslanicama Solunjanima. Predmet i Otkrivenja 13. glave i 2. Solunjanima 2,1-12 jeste poslednja prevara u istoriji Zemlje. Pogledajmo tekst u 2. Solunjanima: “Pa će se onda javiti bezakonik, kojega će Gospod Isus biti duhom usta svojih, i iskoreniti svetlošću dolaska svojega; kojega je dolazak po činjenju sotoninu sa svakom silom, i znacima i lažnim čudesima, i sa svakom prevarom nepravde među onima koji ginu” (stihovi 8-10).

Jezik znakova i čuda radi obmanjivanja podseća nas na jezik iz Otkrivenja 13,13.14. Druga Solunjanima ne samo što se bavi istim predmetom kao 13. glava Otkrivenja nego koristi i isti jezik za opisivanje tog predmeta.

Zapazimo da se reč “dolazak” pojavljuje dva puta — jednom na kraju 8. stiha, a onda na početku 9. stiha. U izvornom tekstu reč koja sledi posle pojavljivanja reči “dolazak” u oba slučaja je parousia, reč koja se u Novom zavetu često koristi kao tehnički izraz za Drugi Isusov dolazak. U originalnom tekstu je potpuno jasno da je osnovni vid prevare na posletku imitiranje Drugog Hristovog dolaska. Parousia “bezakonika” izgleda kao Isusova parousia. Pošto znamo da “bezakonik” biva uništen svetlošću Isusovog dolaska, odmah nam je jasno i to da imitacija dolazi pre pravog Isusovog dolaska. Neposredno pre kraja neće postojati samo lažno trojstvo nego će biti organizovan i lažni Hristov ponovni dolazak.

Izvestan broj mojih prijatelja hrišćana veruje da će se odigrati dva Hristova dolaska. Prvi će biti “tajno vaznesenje”, a onda, posle sedam godina, i vidljivi Hristov dolazak. Takav pristup je problematičan zato što u Bibliji ne postoji tekst koji kaže da će biti dva Hristova dolaska. Jedini način da se stvori takva teorija jeste podeliti tekstove po sistemu proizvoljnosti. “Ovaj tekst opisuje tajno vaznesenje, a onaj opisuje vidljivi dolazak.” Jedini tekst u Bibliji koji stvarno opisuje dva dolaska [parousia] nalazi se u 2. Solunjanima 2,8.9, ali u ovom slučaju je prvi dolazak [parousia] imitacija, smišljena radi prevare! Evangeličkim hrišćanima biće posebno teško da se pravilno postave prema toj vrsti prevare.

Potpuno isti jezik iz 2. Solunjanima 2,9 nalazimo u Delima 2,22, u tekstu koji je deo izveštaja o izlivanju Svetoga Duha na dan Pedesetnice. “Ljudi Izrailjci! poslušajte reči ove: Isusa Nazarećanina, čoveka od Boga potvrđena među vama silama i čudesima i znacima koje učini Bog preko Njega među vama, kao što i sami znate…”

Zapažate li te tri reči, “silama i čudesima i znacima”? Šta znače te reči u Delima 2,22? Šta je to što su i same jevrejske vođe znale o Isusu? Oni su znali za sile, čuda i znake koje je On činio tokom svoje zemaljske službe. Tako imamo da je fraza “sile i čudesa i znaci” bila način za brzo opisivanje Isusove zemaljske službe. Identične tri reči odnose se na sotonsku prevaru u 2. Solunjanima 2,9, čime nam se, dakle, skreće pažnja da neće biti imitiran samo Isusov dolazak nego i Njegova zemaljska služba.

Da li ovo počinje da vam zvuči preterano ozbiljno? Možete li zamisliti da jednoga dana uključite BK-televiziju i ugledate lice, koje će vas nagnati da se zapitate: “Gde sam ranije video ovo lice?” Iznenada, kao da vam je nešto sinulo: lice vas podseća na slike koje prikazuju Isusa u hrišćanskoj literaturi. Čujete blag, melodičan glas koji nežno ukorava svet zbog etničkih i plemenskih napetosti u Bosni, Somaliji, na Srednjem istoku i u gradovima Severne Amerike, a onda nastavlja: “Ako hoćete da pođete za mnom, udružite se. Zajednički ćemo moći da organizujemo svet kakav sam ja oduvek planirao. Možemo imati nebo već ovde na Zemlji, ako me samo poslušate.”

Kada vam poznanici i prijatelji pristupe i uzbuđeno kažu: “Zar nije sjajno što je Isus ponovo došao?”, šta ćete reći? Međutim, događaji će postati i ozbiljniji od toga. “Jer će izići lažni hristosi i lažni proroci, i pokazaće znake velike i čudesa da bi prevarili, ako bude moguće, i izabrane” (Matej 24,24).

Zapazimo kako ovaj tekst koristi isti jezik kao u 2. Solunjanima 2. i Otkrivenju 13. glavi: “znaci i čudesa da bi prevarili”. Dvadeset i četvrta glava Jevanđelja po Mateju bavi se istim predmetom kojim se bave i ti raniji tekstovi, velikom prevarom na posletku. Uloga tog teksta je da naglasi da će prevara na posletku biti tako silna i žestoka da će čak i Božji verni narod time biti uzdrman.

Ono što me uzbuđuje dok proučavam Novi zavet jeste zajednička nit u svim novozavetnim tekstovima koji se odnose na posledak. Jezik teksta o lažnim znacima i čudima iz 24. glave Mateja podseća nas na 2. Solunjanima 2. i Otkrivenje 13. glavu. Jezik teksta o lažnim hristosima i lažnim prorocima podseća nas i na morsku zver i na zemaljsku zver. Sve te veze, opet, upućuju nas na poslednji tekst koji raspravlja o velikoj prevari na posletku. “I videh iz usta aždahinih, i iz usta zverinih, i iz usta lažnoga proroka gde iziđoše tri nečista duha, kao žabe” (Otkrivenje 16,13).

Ko su aždaha, zver i lažni prorok? To je lažno trojstvo iz 13. glave Otkrivenja. “Zver” se odnosi na morsku zver, a “lažni prorok” na zemaljsku zver (vidi takođe Otkrivenje 19,20). Iz usta svake od tih prilika izlazi zli duh koji izgleda kao žaba.

 

“NESVETO” TROJSTVO U OTKRIVENJU


 

 

Zašto baš — žabe? Pozadina teksta 16. glave Otkivenja je u potpunosti utemeljena na zlima kojima je bio pohođen drevni Egipat, neposredno pre izlaska izrailjskog naroda iz te zemlje. Jedno od tih zala bile su žabe koje su se pojavljivale na svim mestima i na svakom koraku. Ali zašto bi, od svih zala kojima je bio pohođen Egipat, baš žabe na ovom mestu privukle našu pažnju?

Kad je Mojsije prvi put došao pred faraona, ovlašćenje koje je imao od Boga bilo je dokazano time što je njegov brat Aron bacio svoj štap, a ovaj se pretvorio u zmiju (2. Mojsijeva 7,8-10). Ako je faraon bio čovek kakvi smo većina od nas, možemo pretpostaviti da je skočio čitav metar uvis i, dok su mu se kolena tresla, stao na naslone svog prestola i viknuo: “Izbacite to odavde!” Međutim, faraonovi vračari se zbog toga nisu uznemirili. I oni su bacili svoje štapove, koji su se takođe pretvorili u zmije (2. Mojsijeva 7,11.12).

Faraonu je laknulo (13. stih), zato što je i njegova strana raspolagala magijskim silama. Tada su Mojsije i Aron izašli i, u novom čudu, pretvorili vode Egipta u krv (stihovi 14-21). Faraon se ponovo naljutio, međutim, njegovi vračari su imitirali i to čudo. Faraonu je ponovo laknulo (22. i 23. stih). Posle toga Mojsije i Aron prizivaju na Egipat zlo sa žabama (2. Mojsijeva 8,1-6). I ovom prilikom, faraonovi vračari ponavljaju “majstoriju” (7. stih).

Iako su zla koja su dolazila od Boga uvek bila upečatljivija od onih dočaranih magijskim veštinama faraonovih dvorskih vračeva, te različite imitacije služile su faraonu kao izgovor da odbaci pozive koje mu je Bog upućivao. Međutim, ispostavilo se da je zlo sa žabama bilo poslednje koje su faraonovi vrači uspeli da imitiraju (18. i 19. stih). Žabe su bile poslednja prevara uoči Izlaska iz Egipta. Zbog toga imamo žabe i u Otkrivenju 16,13. One su znak da se poruka iz 16. glave Otkrivenja odnosi na poslednju prevaru u istoriji Zemlje.

U Otkrivenju 16,14 čitamo da su te žabe — “duhovi đavolski [demona]”. Za Grke su “demoni” bili bića moćnija od ljudi, ali slabija od bogova. Demoni su u Novom zavetu aktivni na strani zla, isto koliko su i Božji anđeli aktivni na strani dobra. Prema tome, pomenute tri žabe su demonske kopije trojice dobrih anđela iz Otkrivenja 14,6-12. Obe grupe anđela imaju zadatak koji se odnosi na ceo svet (6. stih; 16,14), tako što jedna trojka poziva svet da se pokloni Bogu, a druga pokušava da stanovnike sveta okupi oko služenja nesvetom trojstvu.

“Jer su ovo duhovi đavolski [demona] koji čine čudesa, i izlaze k carevima svega vasionoga sveta da ih skupe na boj za onaj veliki dan Boga Svedržitelja” (14. stih).

Tri anđela širom sveta govore u prilog pravome Bogu, dok druga tri anđela, takođe širom sveta, govore u prilog demonskom trojstvu. Na kraju će to biti Trojstvo protiv trojstva i tri anđela protiv trojice anđela. Na posletku vremena imamo ne samo oponašanje Božanstva, nego i oponašanje Božje vesti za poslednje vreme.

Mnogi adventisti se osećaju relativno sigurnima u odnosu na prevaru na posletku, smatrajući da imaju posebnu unutrašnju informaciju koja će sprečiti prevaru. Međutim, naše dosadašnje proučavanje u ovom poglavlju kaže nam da situacija nije tako jednostavna, a bojim se da postaje još nepovoljnija. “I sabra ih na mesto, koje se jevrejski zove Armagedon” (16. stih).

Pre nekoliko godina imao sam prijatnu prednost da istražujem i napišem članak o Armagedonu za biblijski rečnik Anchor. Od mene se očekivalo da proučim sve što je napisano o Armagedonu i da čitaocima pružim brzi pregled mogućih opcija. U tom poslu došao sam do zaključka da je, u svetlosti biblijskih dokaza, najbolji način da se razume reč “Armagedon” — uzeti u obzir dve jevrejske reči koje znače “planina Megido”.

Problem je u tome što nigde na svetu nema planine pod imenom Megido. Megido je bio grad na jednoj maloj uzvišici, na rubu doline Jezrael. Nad prostorom na kojem se nalazio grad Megido uzdizao se lanac planina pod imenom Karmil. Karmil je planina Megido u istom smislu u kojem je Popokatepetl planina Meksiko Sitija. Gora Karmil je planina koju je posmatrač mogao da vidi iz svih delova grada, iako sâm Megido nije bio u planinskom predelu.

Značajan podatak za Otkrivenje je da je i to da gora Karmil bila mesto gde se odigrao veliki starozavetni obračun između Ilije i Valovih proroka (1. Carevima 18,16-46). Tom prilikom je Bog uslišio Ilijinu molitvu i spustio vatru s neba na oltar da jednom zbunjenom narodu pokaže ko je stvarno pravi Bog. Pominjanje gore Karmil u Otkrivenju podseća na obračun između pravog Boga i jedne starozavetne imitacije.

Prema knjizi Otkrivenje, iskustvo sa gore Karmil ponoviće se na kraju vremena. Još jednom će se dogoditi obračun  između pravog Boga i imitacije koja vodi na stranputicu. Međutim, između Ilijinog obračuna s Valom i konačnog sudara među rivalima za presto postoji krupna razlika. Vatra koja silazi s neba na posletku vremena neće označiti identitet pravoga Boga. Naprotiv, poslužiće za davanje podrške lažnom trojstvu. Vatra će, izrazimo se tako, pasti na pogrešan oltar. Vatru s neba na Zemlju doneće lažni Ilija i lažna trojica anđela (Otkrivenje 13,13.14). Svi dokazi ljudskih čula govoriće toga dana da je lažno trojstvo zapravo pravi Bog.[1]

Svetovni ljudi su već “setovani” [unapred pripremljeni] za takvu obmanu. Svetovna osoba nije ateista, nego neko ko ili nema vremena za Boga ili nije svestan Božjeg aktivnog prisustva u svakodnevnom životu. Verovanja svetovnih ljudi koncentrišu se na ono što se može videti, čuti, okusiti, dodirnuti ili omirisati. Međutim, Otkrivenje poručuje da će, u poslednjoj krizi [final crisis] zemaljske istorije, biti prevareni upravo oni koji se oslanjaju na svojih pet čula. Biće to bitka između dva sistema istine — jednog koji će biti naučno potvrđen, i drugog koji je potvrđen jedino na osnovu Biblije. “I sada vam kazah, pre dok se nije zbilo, da verujete kad se zbude” (Jovan 14,29).

Eto zašto je poruka Otkrivenja toliko važna za današnje vreme. Nije sve uvek onako kako izgleda. Ljudi treba da znaju da će oni koji se oslanjaju samo na svoja čula biti prevareni. Ljudi treba da znaju da izvan pet čula postoji jedna uzvišenija realnost koja se može okusiti u Hristu. Viša realnost vere opaža se uz pomoć Pisma, dakle, ne može se normalno opažati samo uz pomoć čula. Iskustvo na gori Karmil ponoviće se na posletku u znak podrške lažnom trojstvu. Tom prilikom će vam svi dokazi vaših očiju i ušiju sugerisati da niste bili u pravu što ste sledili Bibliju.

Kako će izgledati eshatološko iskustvo na gori Karmil? Svakako, neću tvrditi da će na doslovnu goru Karmil u Palestini sići doslovna vatra. Velika prevara biće neuporedivo lukavija od pomenute. Osim toga, Biblija nije sasvim jasna što se tiče oblika eshatološke prevare. Međutim, tekst u 24. glavi Mateja nagoveštava mogući scenario. “Tada ako vam ko reče: evo ovde je Hristos ili onde, ne verujte. Jer će izići lažni hristosi i lažni proroci, i pokazaće znake velike i čudesa da bi prevarili, ako bude moguće, i izabrane. Eto vam kazah (u)napred. Ako vam dakle reku: evo ga u pustinji, ne izlazite; evo ga u sobama, ne verujte. Jer kao što munja izlazi od istoka i pokazuje se do zapada, takav će biti dolazak Sina čovečjega” (stihovi 23-27).

Ovo je poslednja noćna mora. Budite se iz nemirnog sna, koji vam je nekako neobjašnjivo bio poremećen zvukovima teških udara tokom noći. Provirujete iza zavese u dnevnoj sobi na ulicu i nesvesno ustuknete, obuzeti užasom. “Korveta” iz 1991. godine, crna, sa svetlucavim nalepnicama na poklopcu preletela je preko ivičnjaka na drugoj strani ulice, zanela se preko travnjaka i uništila najveći deo Čarlijevih šampionskih petunija, da bi zatim uletela u potporni zid između njegovog i Homerovog prilaza za garažu. Homer se nalazi napolju i razgleda olupinu i štetu na potpornom zidu. Nema nikakvog traga od Čarlija ili bilo koga od putnika iz Korvete, koja je previše razbijena da bi iko mogao da se ispetlja iz njene olupine.

Pogled duž ulice, nagore i nadole, pokazuje da je to samo jedna od više takvih nesreća u vašem bloku. Kako se oko olupina okuplja sve više i više suseda, primećujete, s određenom dozom zabrinutosti, da među njima nema onih “novorođenih”. Prisećate se kako je Čarli pričao o tajnom “vaznesenju” u kojem iščezavaju svi novorođeni hrišćani, ostavljajući za sobom haos. Sećate ga se kad vam je govorio da pratite na televiziji Džima Svegarta i Pata Robertsona, ali vi nikako da to učinite.

Sada je situacija drugačija. Uključujete televizor i prebacujete kanal Hrišćanskih komunikacija. U istom trenutku postaje jasno da se dogodilo nešto vrlo ozbiljno. Na ekranu je haos. Ljudi se kreću bez reda, gore-dole, povremeno se zaustavljaju da međusobno popričaju. Konačno, jedan od njih prilazi centralnom pultu za vesti i dršćućim glasom vas obaveštava da se očigledno dogodilo “vaznesenje”. Džimi Svegart je pevao jednu od svojih najpopularnijih pesama, da bi iznenada, usred pesme, nestao s ekrana, zajedno sa znatnim procentom svojih vernika. Pat Robertson je nestao usred propovedi. (Jedan ovakav događaj uneo bi život u mnoge dosadne propovedi!) Avioni su se sudarali u vazduhu, a u njima nije bilo ni pilota ni kopilota. Oral Roberts se nalazio u svojoj kuli za molitvu kada je nestao. Ceo svet je zastao!

Da li bi jedan ovakav događaj privukao tvoju pažnju? Da li bi se čudio ako bi se ispostavilo da je sve što si čitao u ovoj knjizi bilo samo jedna velika greška? Da li bi ti bilo žao što nisi proveo malo više vremena u proučavanju Biblije i malo manje vremena u gledanju sapunskih opera i najnovijih kviz-emisija?

Razume se, gornji scenario je samo ilustracija. Prevara poslednjeg vremena verovatno će biti znatno prefinjenija i ozbiljnija od toga, ali se nadam da možeš osetiti silinu dezorijentacije kojom će biti nabijeno eshatološko iskustvo gore Karmil. Svet pun ljudi koji se oslanjaju na svojih pet čula doživeće sile, znakove i čuda, pripremljene da ubede sve ljude da prihvate imitaciju pravoga Boga.

Kakav bi to Bog dozvolio da jedna prevara bude tako opasna, da zbog nje u strahu drhte čak i pripadnici Njegovog naroda? Odgovor se nalazi u 2. Solunjanima 2,9-12: “Kojega je [bezakonika] dolazak po činjenju sotoninu sa svakom silom, i znacima i lažnim čudesima, i sa svakom prevarom nepravde među onima koji ginu: jer ljubavi istine ne primiše, da bi se spasli” (9. i 10. stih).

Ko biva prevaren? Ne bilo ko, nego oni koji ne vole istinu. “Zato će im Bog poslati silu prevare, da veruju laži” (11. stih)

Ovo su neverovatne reči. Da sam ih ja napisao, niko mi ne bi verovao. Ali, one stoje u Bibliji. Bog šalje prevaru — sotonino delovanje (prema 9. stihu) — da bi oni poverovali laži. S kakvim se to Bogom ovde družimo? “Da prime sud svi koji ne verovaše istini, nego volješe nepravdu” (12. stih).

Svrha prevare (iz Božje perspektive) jeste da jasno odredi na kojoj poziciji u odnosu na istinu o Bogu stoji svako živ na Zemlji u vreme posletka. Na Zemlji danas imamo tri klase ljudi. U jednoj grupi su ljudi koji vole istinu, koji neće biti prevareni, bez obzira šta se dogodilo. Druga grupa su ljudi koji mrze istinu. Međutim, oni koji vole istinu i koji je mrze nalaze se u manjini. Treća grupa ljudi je većina, koji niti vole niti mrze istinu, ali su odlučili da izbegnu opredeljenje i zato se nalaze na ničijoj zemlji.

Božja namera u dopuštanju velike prevare na posletku je, prema Pavlu, u sledećem: “Vreme je da se napusti ničija zemlja. Vreme je za opredeljivanje na jednu ili drugu stranu.” Okolnosti na Zemlji uređene su tako da se odluka mora doneti bez pogovora. Svi ljudi završavaju na jednoj ili na drugoj strani. Kada dođe kraj, svako ko živi na Zemlji već će za sobom imati čvrstu odluku o tome da li voli istinu ili nepravdu.

Ako bismo ozbiljno shvatili Pavla, Jovana i Mateja što se tiče velike prevare na posletku, da li bi to nešto promenilo u našem današnjem načinu života? Verujem da bi promenilo. Pre svega, proučavali bismo Bibliju onako kako je nikada ranije nismo proučavali. Naš obavezama ispunjeni i iscepkani način života često nas sprečava da upoznamo Knjigu na način kako bismo mogli. Više se ne bismo zadovoljavali onim kako su nas učili i osećali bismo sve jaču potrebu da razumemo Bibliju za sebe lično. Kada nastupi prevara, tada neće biti dovoljan podatak da smo pročitali tu knjigu. Tada će biti potrebno poznavanje Biblije za sebe lično.

Oni koji ozbiljno shvate biblijsku sliku posletka, istovremeno će udruživati proučavanje Biblije s molitvom, kako to nikada do tada nisu radili. Ako postoji samo jedno što sam naučio u životu, to je da treba da budem vrlo oprezan što se tiče poverenja u sopstvena opažanja, čak i kada proučavam Bibliju. Moguće je da biblijske tekstove tako kombinujemo da dokažu gotovo sve što bi neko želeo. Kada proučavamo Bibliju, potrebno je da se molimo za duha nepoverenja u sebe, kako ne bismo bili prebrzi da pomislimo kako je naša lična sposobnost opažanja — način da razumemo određeni tekst. Velike prevare koje nam predstoje trebalo bi da nas pouče da budemo oprezni sa svakom “istinom” koja u velikoj meri zvuči onako kako mi obično razmišljamo.

Srećom, imamo radosnu vest u okviru onoga kako Biblija opisuje prevaru na posletku. Većina savremenih prevoda nešto izostavlja u svojoj formulaciji teksta u 2. Solunjanima 2,10. Tamo najčešće stoji: “… ginu, jer su odbili da vole istinu i tako budu spaseni.” Međutim, to nije ono što stoji u originalu i tu imamo jednu finu ali značajnu razliku. Originalni tekst trebalo bi prevesti onako kako već stoji u Karadžićevom prevodu Novog zaveta: “… ginu: jer ljubavi istine ne primiše.”

Mislim da je to radosna vest. Ako bih rekao, “Bilo bi ti bolje da zavoliš istinu, jer ćeš u protivnom biti prevaren”, ostavio bih te veoma razočaranog. Možda bi zaključio kako moraš da “poradiš” na ljubavi prema istini, i šta, ako bi bilo potrebno dve sedmice, ili dva meseca, ili dve godine, da “doradiš” bar malo ljubavi prema istini? Šta ako u tome uopšte ne uspeš?

Međutim, tekst u 2. Solunjanima 2,10 ne poručuje nam tako nešto. Tamo stoji da oni koji bivaju prevareni na posletku vremena — odbijaju da prime ljubav istine. Ljubav istine je nešto što možeš da dobiješ kao dar. Ako ljubav istine želiš da dobiješ odmah, možeš je dobiti kao dar, i to je radosna vest. Za posledak možeš već sada biti spreman. Nije ti potrebno da znaš kada će to biti, zato što već sada možeš dobiti ljubav prema istini. Možeš da se moliš otprilike ovako: “Gospode, daj mi ljubavi prema istini, bez obzira koliko će me to koštati.”

To je teška molitva jer, ako se tako moliš, ne samo što ćeš primiti ljubav prema istini nego ćeš to i platiti. Ljubav prema istini može da te košta radnog mesta, porodice, reputacije. Ja ne znam kakva bi to bila cena u tvome životu, ali to nije molitva koju treba uputiti Bogu olako. Međutim, ako se moliš tom vrstom molitve, dobićeš ono što si tražio, pošto Bog neće dopustiti da takva molitva ostane neprimećena. I tako, kada primiš Božji dar ljubavi prema istini, kada poseduješ svesrdnu želju da upoznaš Boga i da tvoriš Njegovu volju, moći ćeš da znaš da prevara na posletku neće imati vlast nad tobom.



[1] Ko je zainteresovan da dublje pronikne u značenje Armagedona možda će želeti da prouči članak iz 1980. godine, autora Vilijama Šija (William Shea) u publikaciji “Andrews University Seminary Studies”, u kojem je on veoma opširno i detaljno izložio ovde iznet stav. Moj članak o Armagedonu u “Anchor Bible Dictionary” takođe može biti zanimljiv čitaocu.

 

 

< 9. Poglavlje Sadržaj 11. Poglavlje >